Moja je djevojčica bila prava ovisnica o dudi. Naravno, ja sam osoba koja joj je ponudila tu napast, ali tada, kad smo došli iz rodilišta, ionako smo imali previše stresa oko dojenja, grčeva, nespavanja, a i ona je spontano počela stavljati palac u usta kako bi se tješila.
Kada sam primijetila da svako malo stavlja palac u usta i siše ga, pomislila sam: ‘Palac će joj biti stalno dostupan, i u vrtiću i u osnovnoj školi, lakše će se odviknuti od dude’. I tako je počelo, i trajalo skoro do kraja 2. godine njezina života.
Kako djeluje duda varalica?
Prvo, sisanje zadovoljava potrebu za hranom, no tako dijete ublažava osjećaj samoće i straha. U mozgu, refleks sisanja potiče stvaranje i oslobađanje endorfina, hormona koji daje osjet zadovoljstva i ugode. U trenucima kada mama nije blizu, duda smiruje dijete, pomaže mu u fazi nicanja zubića, smiruje dojenče ako ima kolike. I, stvarno, izgleda da taj mali predmet ima važno mjesto u ranom razdoblju života.
No, osim što vam duda može olakšati život, ona može postati i problem jer dudanje postaje navikom koja se teško rješava i koja može stvoriti negativne posljedice na razvoj govornog aparata djeteta. Djeca koja predugo dudaju (nakon 4. godine života), predugo piju mlijeko ili čaj na bočicu, ili pak sišu palac, u većini slučajeva razviju izgovorne poteškoće.
Kako? Duda varalica, bočica i palac utječu na rast zubića i stvaraju krivi zagriz koji se još naziva otvoreni zagriz, prilikom kojeg stražnji zubi dolaze u kontakt prije prednjih pa između prednjih nastaje razmak te jezik pri izgovoru ‘bježi van’.
Poteškoće u izgovoru!
- Interdentalni sigmatizam: poremećaj izgovora glasova S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć, Đ, DŽ koji se izgovaraju na način pri kojem jezik „bježi“ između gornjih i donjih sjekutića u govoru, kao posljedica otvorenog zagriza.
- Jezik postaje pasivan: predugim korištenjem dude varalice, bočice ili predugim sisanjem palca jezik postaje pasivan, a njegovi pokreti ograničeni, što dovodi do poremećaja izgovora glasova S, Z, C, Š, Č, Ć, Ć, DŽ, Đ te L, R, LJ.
- Zadebljana donja usna: donja usna postaje zadebljana i pasivna, što dovodi do pogrešnog izgovora glasova S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć, DŽ, Đ.
- Površna artikulacija (izgovor): pojavljuje se kod djece koja ne vade dudu iz usta dok pričaju pa su primorani pričati sa smanjenim viličnim kutom kako im duda ne bi ispala iz usta. Stoga, dijete nauči pričati tako da ne otvara dovoljno usta i govor zvuči kao tepanje.
Kada se riješiti dude?
Najčešće, nakon godinu i pol do dvije, duda je odigrala svoju ulogu i vrijeme je da se zajedno s djetetom uhvatite ukoštac s odvikavanjem. Ako je dijete dojilo, vjerojatno će manje koristiti dudu pa će vam trebati manje napora da ga uvjerite da se odvoji od omiljenog predmeta.
No važno je odabrati pravi trenutak, a najidealniji je da mama bude u djetetovoj blizini i ponudi mu utjehu kada ga uhvati kriza za dudom.
Evo 12 savjeta za lakše odvikavanje od dude:
1. Dudu treba pokušati odstraniti u dobi kad se dijete sigurnije kreće, kad ima želju za istraživanjem predmeta oko sebe i želi ih dohvatiti. Kako se dijete bude bavilo ‘istraživanjem’, manje će misliti na dudu.
2. Dijete koje ostavlja dudu, gubi sigurnost. Nikako ne treba započinjati s ostavljanjem dude ako se u obitelji odvijaju važne promjene: dolazak brata ili sestrice, promjena stana, odlazak u jaslice ili vrtić jer te situacije za dijete predstavljaju stres.
3. Nemojte se djetetu rugati zbog toga što ima dudu jer je ono emotivno vezano za nju. Izbjegavajte fraze kao što su: “Duda je fuj… pogledaj kako je ružna … ti si mala beba…” i sl., takav način komunikacije samo zbunjuje i frustrira dijete.
4. S odvikavanjem krenite postupno. Omogućite djetetu dudu samo u nekim situacijama, kao na primjer, kod uspavljivanja.
5. Kad dijete ne koristi dudu, maknite mu je iz vidokruga.
6. Ako dijete inzistira na dudi izvan vremena koje ste mu odredili za dudanje, pribjegnite lukavstvu, pokušajte kroz maštovite pričice objasniti zašto dude nema. Primjerice, recite da su se na dudi pojavile (nacrtane) crvene točkice, što znači da je bolesna, treba je odvesti doktoru, pa kad ozdravi, opet će se vratiti.
7. Postavite neka pravila u kojima budite dosljedni. Ako se vi kolebate i nesigurni ste, dijete će to osjetiti.
8.Važna je podrška svih ukućana i osoba koje se brinu o djetetu.
9. S djetetom dogovorite 'tajni sporazum' jer će se na taj način osjetiti suradnikom, bit će motivirano i ponosno na sebe.
10. Ako dijete postaje nervozno je i počne sisati palac, ipak malo pričekajte s odvikavanjem od dude.
11.Neka se dijete druži s vršnjacima koji ne koriste dude kako bi prihvatilo ideju da duda nije potrebna.
12. Za odvikavanje od dude prilikom uspavljivanja, vrijede isti savjeti. Računajte na krize, ali ne odustajte. Prvu noć bez dude proslavite s cijelom obitelji i svima obznanite da je dijete uspjelo, tako će vaš mališan biti ponosan i motiviran ustrajati u životu bez dude.
Sretno u novim pobjedama sa svojim 'dudavcem', ili da kažemo bivšim 'dudavcem'!