Iako kvartovska šetnja po betonu vama predstavlja odlazak od jednog mjesta do drugog, vašem mališanu ona znači puno više. Toliko toga na putu treba pogledati i pomirisati. Zaustaviti se pored cvijeta ili automobila pa ga istraživati. Djeca sporo hodaju jer im je putovanje važnije od cilja i od njih bi trebali učiti o bivanju u sadašnjem trenutku. Ipak, ponekad negdje trebamo stići na vrijeme i dijete trebamo nagovoriti da šeta brže. Autorice roditeljskog priručnika Što očekivati od druge i treće godine savjetuju sljedeće.

Uvijek krenite ranije

Kad negdje krenete, unaprijed uračunajte vrijeme za pauze i dodajte barem 20 dodatnih minuta koje će dijete koristiti za istraživanje. Krenite ranije kako ne biste trebali požurivati dijete i uživajte u vašem zajedničkom, polaganom vremenu. Pokušajte se opustiti kad vam postane naporno tako sporo hodati i stalno se zaustavljati. Duboko udahnite i ne dajte se smesti mislima i frustracijama.

Izazovite dijete na laganu utrku iz zabave pa trčite prema destinaciji. Možete i skakutati, preskakati ili igrati igru u kojoj ne smijete stati na crtu. Dijete možete motivirati na brže hodanje tako da mu skrenete pozornost na nešto zanimljivo što se nalazi pred njim, neko stablo ili kuću.

mama i dijete u prirodi
Shutterstock 

Vrijeme je djeci apstraktan pojam

Sjetite se da dvogodišnjaci i trogodišnjaci još uvijek nemaju razvijen pojam o vremenu i da oni poznaju samo sadašnjost. Vaša žurba i mogućnost kašnjenja njima nema nikakvog smisla.

Kad god imate priliku, šetnje s djetetom ne dogovarajte u vrijeme kad nešto morate obaviti ili negdje morate stići. Neka one budu vrijeme za vaše druženje i otkrivanje svijeta koji vas okružuje.