TREBA VAM CIJELA VJEČNOST DA S DJETETOM NEGDJE STIGNETE: Kako se nositi s malim sporim hodačima?

Iako kvartovska šetnja po betonu vama predstavlja odlazak od jednog mjesta do drugog, vašem mališanu ona znači puno više. Toliko toga na putu treba pogledati i pomirisati. Zaustaviti se pored cvijeta ili automobila pa ga istraživati. Djeca sporo hodaju jer im je putovanje važnije od cilja i od njih bi trebali učiti o bivanju u sadašnjem trenutku. Ipak, ponekad negdje trebamo stići na vrijeme i dijete trebamo nagovoriti da šeta brže. Autorice roditeljskog priručnika Što očekivati od druge i treće godine savjetuju sljedeće.

Izazovite dijete na laganu utrku iz zabave pa trčite prema destinaciji. Možete i skakutati, preskakati ili igrati igru u kojoj ne smijete stati na crtu. Dijete možete motivirati na brže hodanje tako da mu skrenete pozornost na nešto zanimljivo što se nalazi pred njim, neko stablo ili kuću.

Vrijeme je djeci apstraktan pojam

Sjetite se da dvogodišnjaci i trogodišnjaci još uvijek nemaju razvijen pojam o vremenu i da oni poznaju samo sadašnjost. Vaša žurba i mogućnost kašnjenja njima nema nikakvog smisla.

Kad god imate priliku, šetnje s djetetom ne dogovarajte u vrijeme kad nešto morate obaviti ili negdje morate stići. Neka one budu vrijeme za vaše druženje i otkrivanje svijeta koji vas okružuje.