Kako disati tijekom porođaja:

  • Trudovi postupno postaju sve jači i kod onih početnih, laganih, valja disati normalno ili malo ubrzano ako je bol jača na vrhu truda.
  • Kod jačih trudova valja disati malo ubrzano, a ako je bol na vrhu truda prejaka, disanje se nastavlja brzim i plitkim dahtanjem koje opisujemo “kao psić kad mu je jako vruće”. Iz ubrzana disanja u dahtanje prelazi se jednim dubokim udisajem. U doba tranzicije dahtanje je korisno jer je trud vrlo dug i jak i na taj se način sprečava zadržavanje daha zbog snažnog bola.
  • U stadiju spuštanja glavice prema izlazu na vrhu truda pojavljuje se nagon za tiskanjem iako još nije vrijeme za izgon. Valja disati ubrzano i ritmično do vrha truda. Nevoljne napone moguće je zadržati ispuštanjem zraka kroz stisnute usnice tako da, umjesto napinjanja, rodilja radi dugi izdisaj pri kojem često proizvodi zvuk sličan siktanju (“sssssss”). Ne brinite se ako se unatoč tomu nevoljno napnete na vrhu truda, nego pokušajte uspostaviti dahtanje čim napon prođe. Kad trud završi, slijedi jedan duboki udisaj i polagani izdisaj.
  • Tijekom izgona valja duboko udahnuti zrak i, umjesto izdisaja, zadržati ga u plućima te snažno pritisnuti tako da zaista osjetite kako “gurate” bebu van. Ovaj je osjećaj najsličniji fiziološkom procesu izbacivanja stolice iz tijela, pa ga osoblje najčešće tako i opisuje (“Tiskajte kao da imate jako tvrdu stolicu”, najčešća je uputa).
  • Tijekom svake stanke između dvaju trudova valja disati što normalnije i osvijestiti opuštanje svakog mišića u tijelu. Vjerojatno je da ćete zaspati između dva truda i premda je riječ tek o nekoliko minuta sna, ovaj je odmor jako koristan i za vas i za bebu.

Pokušajte se opustiti, imati povjerenje u osoblje

Neovisno o tome uspijete li ciljano disati, važno je da se tijekom trudova pokušate opustiti u čemu će vam pomoći osoba za potporu (suprug ili druga bliska osoba) te dopustite svojem tijelu da rodi. Vaše tijelo, kao i dijete u maternici, jednostavno su programirani da to učine bez vaše volje, pa je najvažnije da se prepustite.

Ako je porođaj normalan i nekompliciran, bit će sve u redu. Ne uspijeva li vam naučeno disanje, nemojte paničariti, nego dišite kako vam dođe. Prepustite li se panici, disat ćete preduboko ili ćete, pak, zadržavati dah, što će vam donijeti samo još više panike i straha i naći ćete se u zatvorenom krugu paničarenja i odjednom shvatiti kako nekontrolirano izgovarate “čudne” stvari poput: “pomozite”, “izvadite ga”, “umirem”, “mamice moja” i slično. I to je posve normalno, ne stidite se toga; osoblje će vam tad pomoći nekim savjetima, pa ih pokušajte poslušati. Nedavno mi je kolegica pričala o jednoj ženi kojoj nikako nije uspijevala nijedna tehnika disanja u tranziciji i u panici je pitala što da radi. Ona joj je rekla: “Vičite!” Poslušala ju je i pri sljedećem vrhu truda ispustila je krik i nakon truda rekla: “Ovo je tako dobro!”

Možda ste vi žena kojoj pomaže voljno disanje. Možda ste ona koja diše spontano i ne kontrolira bol disanjem. Možda ste ona koja ima potrebu obaviti taj izdisaj uz krik ili mužu “zdrobiti” prste. Glavno je da shvatite što vam je potrebno i uspijete. Vi znate roditi, ne sumnjajte u to!

Tekst: Iva Podhorsky Štorek, vms, primalja

Foto: Thinkstock