Dr. George Land proveo je istraživanje na 1600 djece, prateći ih kroz školovanje. Svakih pet godina ponovno je testirao istu djecu, procjenjujući spadaju li u skupinu „natprosječno kreativnih“. Rezultati su pokazali da se među petogodišnjacima 98% djece nalazilo u skupini kreativnih genija. Kao desetogodišnjacima, broj im je pao na 30%, a s 15 godina, broj im je pao na 12%. Isti test dali su odraslim ljudima iznad 30 godina i samo 2% ušlo je u kupinu natprosječno kreativnih. Na temelju navedenog istraživanja Dr. Land je rekao: „Zaključili smo da je nekreativno ponašanje naučeno.“

Zanimljivi su ovi podaci, zar ne? S godinama naša kreativnost opada, zašto je to tako? Koliki je utjecaj okoline, odgoja, metode rada, pristupa, komunikacije? Za primjer bih navela jednostavan, svakodnevni primjer „bojanke“. Vrlo jednostavno se može isprintati neki cvijet, auto ili kuća; dijete boja i prema uputama odraslih „ne smije bojati preko crte“. Većina odraslih se divi kako dijete lijepo sjedi i boja. Moje pitanje je: „Što dijete time postiže?“ Odgovor je uvijek bio isti: “Kontrolira rad ruke da ne ide preko crte!“ Koliko jedna šablona može potaknuti razvoj kreativnosti? Ili je polako gasi? Postoje li drugi načini, aktivnosti u kojima dijete može vježbati tzv. kontrolu rada ruku?

Poticanje kreativnosti kod djece

Rano djetinjstvo i predškolsko doba je vrijeme tijekom kojeg dijete prolazi kroz burna razdoblja promjena, spoznaja, usvajanja jezičnih sposobnosti, matematičkog, logičkog i kreativnog mišljenja. Vrijeme je to formiranja stavova i predodžbi i pojačane aktivnosti djece. To je doba konstantnog istraživanja i aktivnog učenja kroz igru i razne ponuđene im aktivnosti. Pripremajući razne poticaje, potičemo djecu na aktivno učenje kroz igru i aktivnosti kojima se djeca bave. Tako se potiče kreativnost, talentiranost ili potencijalna darovitost.

Danas je poznato da će dijete u onolikoj mjeri uspjeti razviti svoje potencijale koliko mu je kvalitetnija okolina u kojoj obitava, ona koja ga potiče na rad i nudi mu razne poticaje kako bi postiglo ono što želi. Pod tu okolinu smatramo i vrtić i školu koju polazi, ali i užu i širu obitelj, koja zaista mora biti stimulativna da bi dijete u njoj uspjelo razviti svoje potencijale. Pod kvalitetnom i stimulativnom okolinom ne podrazumijevamo materijalnu okolinu. Često se govori da su talentirana i darovita djeca djeca bogatih i ambicioznih roditelja. Kvalitetna okolina je ona koja prepoznaje kreativnost i potiče razvoj kreativnosti i talentiranosti na pravodoban način.

Svako dijete zaslužuje da bude prepoznato bilo u maloj ili velikoj, gradskoj ili seoskoj sredini, jer upravo su oni ti koji čine neobične, iznimne stvari i to već u vrlo ranoj dobi i na različitim područjima. U budućnosti, i to onoj bliskoj, potrebno je tražiti i nove načine sustavnog i primjerenog prepoznavanja potencijalno talentirane ili darovite djece kako niti jedno od potencijalno darovite djece ne bi bilo zanemareno, neprimijećeno ili nešto slično. Odrasli, a tu u jednakoj mjeri spadaju i roditelji i odgajatelji, su ti koji ih moraju pravovremeno prepoznati te im omogućiti dodatno obogaćenu i stimuliranu okolinu pogodnu za njihovo istraživanje, igru i učenje kako bi nesmetano razvijali sve svoje potencijale i postali uspješni mladi ljudi.

Umjesto zaključka

Jedan od glavnih polazišta rada s djecom rane i predškolske dobi je: „Bitan je proces rada!“ Proces rada traje danima, a ponekad i godinama (ovisno o djetetu i zadatku) i upravo to (osposobljavanje za učenje) predstavlja bogatstvo za dijete, za razliku od samog konačnog rezultata. Sjetite se vlastite situacije kada ste uspjeli napraviti ono na čemu ste danima radili. Danima ste se mučili, trudili, razmišljali, isprobavali da biste dobili konačan rezultat. Dijete uči aktivno i iskustveno, putem osjetila, što se upravo događa u procesu rada i razvoja. Konačan rezultat najčešće je kratkotrajan, a proces rada je ono što ostaje u glavi. Što mislite, je li korisnije djetetu dati bojanku ili papir i kamenčiće? Dati djetetu konačno rješenje ili ga potaknuti da samo dođe do određenog rješenja? Naučiti ga određene informacije ili osposobljavati za samostalno učenje?

Više o programu konferencije Mliječni zub koja se održava 16. studenog u Zagrebu, čitajte na sljedećoj poveznici

Tekst: Lana Kihas, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Izvor: mlijecnizub.hr

Foto: Profimedia