Roditelji koji imaju malu djecu od prvog dana njihova rođenja bombardirani su različitim savjetima sa svih strana. Ti savjeti obično nisu zlonamjerni, ali često dolaze od nestručnih ljudi, koji se vode onim "takva sam, pa im ništa ne fali" ili "tako su nas odgojili, pa vidiš da smo OK". Jedan od čestih savjeta koji se daju roditeljima, posebno mamama, jest da ne "skoče" po bebu čim zaplače, već da je ostave da nauči sama se umiriti, a neki čak idu toliko daleko da savjetuju da se beba ostavi da sama plače dok ne zaspi.
Koliko je to rašireno pokazuje i činjenica da je čak 700 psihologa u Danskoj potpisalo otvoreno pismo u kojem apeliraju, prije svega na autore knjiga za roditelje, da prestanu promovirati ostavljanje bebe da plače kao metodu uspavljivanja.
Također, u pismu su izrazili zabrinutost zbog potencijalnih štetnih učinaka koje bi ova metoda mogla imati na djecu. Stručnjaci ističu da je ostavljanje bebe da plače i sama se umiruje zapravo oblik emocionalnog zanemarivanja i štetno je za zdravu privrženost roditeljima.
Ova metoda još uvijek nije službeno zabranjena, a brojni "stručnjaci" je toplo preporučuju na društvenim mrežama, no problem je što mnogi od njih zapravo nemaju nikakve kompetencije za davanje takvih savjeta. S druge strane, oni koji su doista znanstveno potkovani kažu da bebin san nije nešto što treba popravljati te da je buđenje noću biološki normalno, posebno u prvoj godini djetetova života (a često i dulje).
