Meningitis pogađa djecu i odrasle, no kod djece posljedice katkad mogu biti fatalne. Uzrok je infekcije bakterija Neisseria meningitidis. Javlja se u obliku meningitisa, tj. upale moždanih ovojnica, ili u obliku sepse (trovanja krvi). Sepsa je rjeđa, ali opasnija i češće ostavlja trajne posljedice. Kod djece od 2. do 5. godine života Neisseria je najčešći uzročnik meningitisa.

Prisutnost bakterije oko nas

Ovisno o godišnjem dobu 5 do 20 posto ljudi ima na sluznici nosa navedenu bakteriju, ali od nje ne obolijeva. To su tzv. zdravi kliconoše. Oni svojim meningokokom iz sekreta usne šupljine ili iz dišnog sustava mogu zaraziti drugu osobu. Iz okoline bolesnika ima čak 65 posto ljudi prisutnu klicu na sluznici ždrijela ili nosa. Da bi se zdrav čovjek zarazio, potreban mu je bliski kontakt s kliconošom ili bolesnikom. Uzročnik izvan tijela brzo ugiba, pa se teško širi zrakom, kao na primjer uzročnik gripe.

U kontaktu s bakterijom obolijevaju osobe sa smanjenim imunitetom, osobe koje su anemične, neuhranjene ili žive u skučenim prostorima. Zato je bolest učestalija tijekom zimskih mjeseci kad su djeca zatvorena u vrtiću ili školi.Inkubacija traje tri do četiri dana, a može varirati od dva do deset dana. Znakovi bolesti su sljedeći:

  • povišena temperatura
  • vrlo jaka glavobolja
  • povraćanje
  • mučnina
  • osjetljivost na svjetlo
  • ukočenost vratnih mišića
  • bolovi u kralježnici



Simptomi bolesti

Specifični simptom infekcije je da oboljelo dijete ne može bradom dotaknuti koljena. Također je zanimljiv položaj glave bolesnog djeteta. Ono zabacuje glavu unatrag i glavom doslovno “buši” jastuk na kojem leži. Kod male djece prvi znak bolesti mogu biti grčevi cjelokupne tjelesne muskulature uz gubitak svijesti. Također može biti izbočena ili napeta fontanela. To je mekani ili elastični romboidni prostor između nesraštenih kostiju na glavi. Opće loše stanje djeteta s napetom fontanelom razlog je za hitnu hospitalizaciju i početak dijagnostičkog procesa.

Pedijatar otkriva 10 razloga zašto beba povraća
Shutterstock Povraćanje također može biti jedan od simptoma infekcije

Postavljanje dijagnoze

Najvažnija pretraga za dokazivanje ili isključivanje bolesti jest punkcija kanala leđne moždine, te uzimanje likvora za analizu (tekućine u koju su uronjeni mozak i leđna moždina i koja ih štiti i hrani te odstranjuje otpadne tvari). U likvoru se lako dokazuju uzročnici te se prema vrsti uzročnika određuje terapija. Ako se uz gore navedene simptome nađu na koži i sitna ljubičasta krvarenja, tada se radi o znakovima sepse i prognoza je još ozbiljnija. U slučaju dvojbe kod kožnih promjena može se napraviti pokus staklenom čašom. Na kožu se pritisne staklena čaša i ako sitni podljevi ne izblijede, radi se o meningokoknom krvarenju. Svi ostali kožni osipi poblijedjet će pod pritiskom stakla.

Liječenje u bolnici

Bolesnici se moraju liječiti u bolnici i biti pod intenzivnim liječničkim nadzorom. Što prije počne liječenje, veće su šanse za izlječenjem. Postotak smrtnosti kod male djece iznosi do 8 posto. U 10 posto slučajeva bolest može ostaviti trajne posljedice kao što su gluhoća, sljepoća, mentalne ili neurološke promjene. Dijete nakon meningitisa može ostati paralizirano, imati trajne grčeve koji su centralno uvjetovani. Infekcija se s moždanih ovojnica može proširiti na cijelo moždano tkivo. Zdrave se osobe od bolesti mogu zaštititi cijepljenjem ili prevencijom.

Procedura u slučaju bolesti i prevencija

Svaka bolest uzrokovana meningokokom prijavljuje se Zavodu za javno zdravstvo. Stručna ekipa iz Zavoda obilazi sve ljude koji su bili u bliskom kontaktu s bolesnikom (obitelj, vrtićka grupa i sl.) i daje im kemoprofilaksu antibiotikom kako bi ih zaštitili od infekcije. Kemoprofilaksa se ne daje zdravom kliconoši niti njegovoj okolini. Postoji i mogućnost cijepljenja. S obzirom na to da se radi o više podvrsta bakterije, cjepivo je prilagođeno onom tipu za koji postoji najveća vjerojatnost da će zahvatiti stanovništvo. Najčešći su tipovi A i C te uglavnom zahvaćaju predškolsku djecu i tinejdžere. U svijetu se preporučuje cijepljenje djece od 2. do 18. godine života. Zaštita od infekcije postiže se u 90 posto procijepljenih. Samo 10 posto procijepljenih ima neke blaže nuspojave na cjepivo kao što su lokalna reakcija na mjestu uboda, prolazna opća slabost, trnci u mišićima ili glavobolja.

cjepivo za djecu
Shutterstock U svijetu se preporučuje cijepljenje djece od 2. do 18. godine života

Tekst: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med., spec. za dječje bolesti, 2013.god