Danas 29-godišnja majka Krystina Pacheco rodila je kćer Ameliu u listopadu 2022. carskim rezom koji je, kako je opisala, prošao bez problema. Dva dana kasnije, na dan kada je otpuštena iz bolnice, počela je osjećati groznicu, ali je pretpostavila da je to samo dio oporavka te joj je medicinska sestra dala ibuprofen. I kod kuće se nastavila osjećati loše pa se obratila za pomoć svom liječniku koji ju je poslao na hitnu pomoć. Odatle je helikopterom prebačena u bolnicu u San Antoniju gdje su liječnici dijagnosticirali septički šok.

"Sjećam se da više nisam mogla disati, nisam mogla ništa vidjeti, počela sam polako nestajati", ispričala je za ABC News. "Mogla sam čuti muža kako govori: 'Molim te, vrati nam se, molim te, tvoje bebe te trebaju. Trebam te. Trebam te da mi pomažeš oko naših beba', i to je posljednje čega se sjećam", otkriva ova majka.

Ubrzo su uslijedili problemi sa srcem, plućima i bubrezima. Jacob Pacheco je rekao da je njegova supruga istovremeno bila stavljena na dijalizu i na ECMO, uređaj koji uklanja ugljični dioksid iz krvi i u tijelo šalje krv s kisikom, dajući srcu i plućima vremena za odmor i ozdravljenje. Liječnici su Krystini davali svega 20 posto šansi za preživljavanje. Naime, sepsa je po život opasna disfunkcija organa uzrokovana nereguliranim odgovorom domaćina na infekciju, a septički šok je najteži oblik sepse koji se očituje padom krvnog tlaka. Sepsa je još uvijek jedan od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta u današnjem svijetu te drugi vodeći uzrok smrti trudnica na porodu.

Srećom, nakon dva tjedna provedena na intenzivnoj njezi Krystina se počela oporavljati. "Prvo što mi je rekla bilo je: 'Što mi se dogodilo? Jesam li skoro umrla?'", prisjetio se Jacob i dodao da se njegova supruga tek morala suočiti s "najtežom stvari" koju je doživjela. Krajem studenog 2022. liječnici su joj rekli da će joj morati amputirati oba stopala i ruke zbog oštećenja koja su pretrpjeli dok je bila na intenzivnoj njezi. Jedan od rizičnih čimbenika ECMO uređaja je slab protok krvi u udove, što može rezultirati potrebom za amputacijom.

"Moje ruke i stopala bili su crni. Izgledali su kao kod osoba koja je pretrpjela ozebline", rekla je dodavši da je njezin medicinski tim pokušao učiniti sve što je mogao da izbjegne amputaciju.

Nakon operacije amputacije udova Krystina je prošla i kroz nekoliko operacija presađivanja kože. "Svaki dan kad bih se probudila razmišljala sam o svojim bebama, svaki put kad bih išla na operaciju u glavi su mi bile moje bebe. Ako moram proći kroz još jednu operaciju kako bih se vratila kući njima onda neka bude tako“, ispričala je nesretna mama koju je osim tada jednomjesečne kćeri kod kuće čekao i dvogodišnji sin Owen. Krajem siječnja, tri mjeseca nakon što je primljena u bolnicu, Krystina je premještena u TIRR Memorial Hermann, rehabilitacijski centar u Houstonu gdje je narednih nekoliko tjedana provela liječeći rane od amputacije i privikavajući se na novi život.

"Nije lako i neće biti lako. Plakali smo jučer i... U redu je osjećati te stvari. Nije lako, ali bit će bolje sad kad smo zajedno“, objasnio je Jacob. Krystina, koja je po struci školski psiholog, se planira vratiti na posao, a jedina stvar koja ju najviše boli je to što je propustila prva tri mjeseca života svoje kćeri.