Iako vam se čini da vas baš ništa ne razumiju, istraživanja pokazuju da razgovor s bebama, dok gledaju slike ili aktivno manipuliraju igračkama, ima značajan učinak na njihov razvoj. Pomaže zbližavanju s bebom, a gledano dugoročno, utječe na razvoj komunikacijskih vještina, svladavanje novih riječi i gramatike te općenito razvija kognitivne sposobnosti.

Bebe razlikuju materinji od stranog jezika

Bebe počinju primjećivati strukturu jezika koji čuju mnogo prije nego što počnu izgovarati slogove ili prve riječi. Istraživanja pokazuju da dojenčad, čim se rodi, razlikuje majčin glas od glasova drugih osoba.

Do dobi od 4 do 6 mjeseci, bebe gledaju u usta odraslih dok im pričaju; do dobi od 8 do 10 mjeseci, mogu razlikovati svoj materinji jezik i jezik koji nikada prije nisu čule. Štoviše, u ovoj dobi različito reagiraju na popis stvarnih riječi na svome materinjem jeziku, u odnosu na popis izmišljenih riječi koje su sastavljene od stvarnih glasova na istome materinjem jeziku.

Roditelji, koji svoj jezik spajaju s gestama i drugim znakovima sa značenjima riječi (npr. pokazivanjem predmeta ili slike), ubrzavaju djetetovu brzinu učenja novih riječi. Učenje jezika zapravo je partnerstvo bebe i roditelja.

Bebe obično brbljaju više kada su odrasli u blizini. Mnogo mjeseci prije nego što izgovore slogove ili riječi, u stanju su nekoliko puta voditi 'razgovore' s odraslima. U tim razgovorima oba komunikacijska partnera dolaze na red. Beba često oponaša zvukove koje proizvodi odrasla osoba, a odrasla osoba često oponaša zvukove koje proizvodi beba.

Spajajte riječi s gestikulacijom i slikama!

Kada razgovarate s bebom, pokušajte koristiti prirodan, gramatički ispravan jezik. Važno je koristiti rečenice, a ne jednostavno označavati objekte. Bebe imaju nevjerojatnu vještinu segmentiranja rečenica koje čuju, a ta im vještina pomaže da izgrade svoj budući jezik.

mama čita bebi
Shutterstock 

Učenje jezika je velik zadatak čije izvršenje uvelike olakšavaju roditelji (ili druge odrasle osobe u blizini) koji reagiraju na bebine signale. Kada roditelji verbalno odgovaraju na dječje postupke, olakšavaju im mapiranje pojmova koje je neophodno za učenje novih riječi. Na primjer, kada dijete u dobi od 10 do 18 mjeseci pogleda nepoznatu sliku psa, a roditelj kaže: 'Evo psića' 'Psić laje', dijete uparuje riječ 'psić' s najistaknutijim objektom na slici i doznaje da se 'psić' ne odnosi samo na prave pse ili pse igračke, već i na slike pasa. Drugim riječima, povezivanje iste riječi s različitim predmetima i slikama (raznolikost referenata) stvara kategoriju [PAS] u bebinu umu.

Roditelji, koji svoj jezik spajaju s gestikulacijom i drugim znakovima sa značenjima riječi (npr. pokazivanje predmeta ili slike), ubrzavaju djetetovu brzinu učenja novih riječi. Roditelji, koji koriste bogat jezik, uključujući različite glagole, pridjeve i priloge (na primjer, 'vidi koliko brzo ova riba pliva', 'slon dolazi', 'Majmun se penje na drvo'), proširuju ideje koje njihova beba odražava i olakšavaju djetetu usvajanje gramatike.

Roditelji, koji su osjetljivi na dječji fokus interesa, potiču djecu da im odgovore. Zajedničko pripovijedanje, gdje i roditelji i djeca opisuju slike, jedan je primjer kontinuiranog procesa koji pomaže postupnom stjecanju emocionalnih, društvenih, kognitivnih i jezičnih iskustava. Preporuka je da skrbnici svaki put pokušaju ispričati djeci priče svojim riječima i na malo drugačiji način. Takva strategija povećava vještine slušanja kod beba i jača njihovu motivaciju za učenje novih jezičnih oblika.

Tako, na primjer, kada opisuju istu scenu u priči o 'Tri medvjeda', roditelji mogu reći: 'Medvjedova kuća je bila prazna/Medvjedi su otišli u šetnju/Medvjedi šetaju šumom/Medvjedi nisu kod kuće/'. Ili, kada opisuju sliku psa, koji juri mačku, roditelji mogu reći: 'Mačka bježi/Mačka se boji/Bježi/Psi ne vole mačke/ Pas prati mačku/'.

Ukratko, značajan angažman roditelja predviđa širenje vokabulara i buduće vještine učenja kod djece. Razgovarajući s bebom, tijekom prve dvije godine života, roditelji pružaju vitalne informacije koje unapređuju emocionalno povezivanje, društvene dvosmjerne vještine, kognitivne sposobnosti i učenje jezika.