RAZGOVARAJTE S BEBOM IAKO SE ČINI DA NIŠTA NE RAZUMIJE: Sa 8 mjeseci već razlikuju materinji od stranog jezika

Iako vam se čini da vas baš ništa ne razumiju, istraživanja pokazuju da razgovor s bebama, dok gledaju slike ili aktivno manipuliraju igračkama, ima značajan učinak na njihov razvoj. Pomaže zbližavanju s bebom, a gledano dugoročno, utječe na razvoj komunikacijskih vještina, svladavanje novih riječi i gramatike te općenito razvija kognitivne sposobnosti.

Do dobi od 4 do 6 mjeseci, bebe gledaju u usta odraslih dok im pričaju; do dobi od 8 do 10 mjeseci, mogu razlikovati svoj materinji jezik i jezik koji nikada prije nisu čule. Štoviše, u ovoj dobi različito reagiraju na popis stvarnih riječi na svome materinjem jeziku, u odnosu na popis izmišljenih riječi koje su sastavljene od stvarnih glasova na istome materinjem jeziku.

Roditelji, koji svoj jezik spajaju s gestama i drugim znakovima sa značenjima riječi (npr. pokazivanjem predmeta ili slike), ubrzavaju djetetovu brzinu učenja novih riječi. Učenje jezika zapravo je partnerstvo bebe i roditelja.

Bebe obično brbljaju više kada su odrasli u blizini. Mnogo mjeseci prije nego što izgovore slogove ili riječi, u stanju su nekoliko puta voditi 'razgovore' s odraslima. U tim razgovorima oba komunikacijska partnera dolaze na red. Beba često oponaša zvukove koje proizvodi odrasla osoba, a odrasla osoba često oponaša zvukove koje proizvodi beba.

Spajajte riječi s gestikulacijom i slikama!

Kada razgovarate s bebom, pokušajte koristiti prirodan, gramatički ispravan jezik. Važno je koristiti rečenice, a ne jednostavno označavati objekte. Bebe imaju nevjerojatnu vještinu segmentiranja rečenica koje čuju, a ta im vještina pomaže da izgrade svoj budući jezik.

Učenje jezika je velik zadatak čije izvršenje uvelike olakšavaju roditelji (ili druge odrasle osobe u blizini) koji reagiraju na bebine signale. Kada roditelji verbalno odgovaraju na dječje postupke, olakšavaju im mapiranje pojmova koje je neophodno za učenje novih riječi. Na primjer, kada dijete u dobi od 10 do 18 mjeseci pogleda nepoznatu sliku psa, a roditelj kaže: 'Evo psića' 'Psić laje', dijete uparuje riječ 'psić' s najistaknutijim objektom na slici i doznaje da se 'psić' ne odnosi samo na prave pse ili pse igračke, već i na slike pasa. Drugim riječima, povezivanje iste riječi s različitim predmetima i slikama (raznolikost referenata) stvara kategoriju [PAS] u bebinu umu.

Roditelji, koji svoj jezik spajaju s gestikulacijom i drugim znakovima sa značenjima riječi (npr. pokazivanje predmeta ili slike), ubrzavaju djetetovu brzinu učenja novih riječi. Roditelji, koji koriste bogat jezik, uključujući različite glagole, pridjeve i priloge (na primjer, 'vidi koliko brzo ova riba pliva', 'slon dolazi', 'Majmun se penje na drvo'), proširuju ideje koje njihova beba odražava i olakšavaju djetetu usvajanje gramatike.

Roditelji, koji su osjetljivi na dječji fokus interesa, potiču djecu da im odgovore. Zajedničko pripovijedanje, gdje i roditelji i djeca opisuju slike, jedan je primjer kontinuiranog procesa koji pomaže postupnom stjecanju emocionalnih, društvenih, kognitivnih i jezičnih iskustava. Preporuka je da skrbnici svaki put pokušaju ispričati djeci priče svojim riječima i na malo drugačiji način. Takva strategija povećava vještine slušanja kod beba i jača njihovu motivaciju za učenje novih jezičnih oblika.

Tako, na primjer, kada opisuju istu scenu u priči o 'Tri medvjeda', roditelji mogu reći: 'Medvjedova kuća je bila prazna/Medvjedi su otišli u šetnju/Medvjedi šetaju šumom/Medvjedi nisu kod kuće/'. Ili, kada opisuju sliku psa, koji juri mačku, roditelji mogu reći: 'Mačka bježi/Mačka se boji/Bježi/Psi ne vole mačke/ Pas prati mačku/'.

Ukratko, značajan angažman roditelja predviđa širenje vokabulara i buduće vještine učenja kod djece. Razgovarajući s bebom, tijekom prve dvije godine života, roditelji pružaju vitalne informacije koje unapređuju emocionalno povezivanje, društvene dvosmjerne vještine, kognitivne sposobnosti i učenje jezika.