OBITELJSKI OBROK JE PRILIKA ZA UČENJE: Kako se ponašati za stolom da djeca nauče samostalno jesti?

Jedno od najčešćih roditeljskih izazova jest kako bebu ili malo dijete naučiti samostalno jesti, žvakati komade hrane, koristiti pribor ili prihvatiti namirnice i navike jela koje imamo u obitelji. Najvažniji korak u tom procesu je jednostavan, no ujedno, zbog ritma poslovne i obiteljske svakodnevice, mnogim roditeljima i najteži za provesti. Odgovor glasi - Jedite zajedno s djecom!

1. Bebu će vaša prisutnost umiriti i ohrabriti za upoznavanje hrane i savladavanje zahtjevne vještine jela. Toddlerima će vaša prisutnost biti dodatna motivacija da ostanu za stolom. Svi više volimo jesti u ugodnom društvu pa tako i naša djeca.

2. Bebi izražajno pokazujte kako držite hranu i kako je žvačete. Bon-ton u praktičnu svrhu malo stavite sa strane i dopustite da beba vidi što se zbiva s hranom u vašim ustima. Kao što gledajući nas nauče pljeskati, tako mogu i sa žvakanjem.

3. Djeci opisujte i pokazujte kako koristite pribor, što vam pomaže da žlicu prinesete ustima ili da čvrsto ubodete komad hrane na vilicu. Ne zaboravite prokomentirati što radite kad nešto ne uspijete od prve npr. narezati kako bi se i vaš toddler lakše nosio s neuspjehom učenja samostalnog hranjenja.

4. Dopustite djetetu da jede samo, tako se osjeća uključeno u obrok, jelo mu je zanimljivije, a najvažnije, u svakom obroku ima priliku za vježbu te zahtjevne vještine.

5. Razgovarajte i o hrani. Pričajte djeci gdje koja namirnica raste, koja ju životinja voli jesti, kakvog je oblika i boje… Tako ćemo potaknuti djetetov interes za namirnice, ali i učiniti obroke zanimljivima, što je osobito važno kod zaigranih toddlera.

Što djeci ne pomaže u zajedničkim obrocima?

1. Izbjegavajte djeci nuditi različitu hranu od one koju vi jedete. Kad jedemo zajedno za stolom, važno je svi jedemo istu hranu. Čak i bebe u dohrani vrlo brzo prepoznaju ako je u njihovim tanjurićima nešto drukčije i tako dobivaju poruku da njihova hrana nije dovoljno ukusna da bismo je jeli i mi roditelji. Prirodno je da tada odbijaju svoju hranu i pokazuju interes za našim tanjurom. Ista hrana za sve je prvi korak do prihvaćanja namirnica koje kuhamo u obitelji i prevenciji izbirljivosti.

2. U zajedničkim obrocima izbjegavajte bilo kakav pritisak djeteta na jelo. Kad jedemo zajedno s djecom, važno je da im je naše društvo ugodno, da dijete ne nagovarmo ili ucjenjujemo na jelo. U suprotnom, postižemo da naša prisutnost za vrijeme obroka dijete više odbija nego motivira na jelo.

3. U obrocima maknite fokus s djetetovog jela i tanjura, pokušajte ne brojati žlice koje je dijete pojelo i usmjerite se na odnos s djetetom koji gradimo u ugodnom i povezujućem razgovoru, bilo o hrani ili događajima vaše svakodnevice.

Ako zbog ritma posla i svakodnevice nemate priliku često jesti uz dijete, pokušajte malo po malo uvoditi zajedničke obroke, barem jedan dnevno ili vikendima. Ako već često jedete zajedno, a u jelu djeteta je prisutan otpor, preispitajte je li atmosfera vaših zajedničkih obroka ugodna i djetetu poticajna na jelo.

Naravno da će biti obroka koje ćemo iskoristiti da obavimo nešto na miru dok dijete jede, osobito kad rado jede, no ako primjećujete da vaše dijete odbija jelo, teško usvaja samostalno jelo i prihvaćanje namirnica, ne zaboravite preispitati i atmosferu vaših obiteljskih obroka.

Bebe i mala djeca uče primjerom, u svemu pa i jelu. Budimo im primjer!

Više sadržaja koji će vam pomoći da i vaše dijete jede samostalno i spretno, od jeseni ćete moći pratiti na Sretni obroci - prvom hrvatskom portalu za dohranu beba i dječje jelo!