Razvod je jedan od najstresnijih događaja, kako za same supružnike tako i za njihovu djecu. Bez obzira na to imate li 32, ili samo dvije godine, rastava je uvijek emotivno teška za sve.
Ako imate djecu, a planirate razvod, njihova vam je dobrobit sigurno jedna od primarnih briga. Mnogi se roditelji u ovakvim situacijama pitaju postoji li dob djeteta u kojoj je razvod za njih najtraumatičniji i trebaju li pokušati ostati zajedno radi djece.
Razvod pogađa djecu svih dobi, no najteže pada djeci u osnovnoškolskoj dobi, kažu stručnjaci. No, ako ste vi i partner shvatili da više ne možete zajedno i odlučili ste se razvesti, i za djecu je najbolje da svatko krene svojim putem. Takve teške odluke možda će vam olakšati spoznaja da postoje strategije koje možete upotrijebiti za ublažavanje teških emocija koje razvod nosi sa sobom.
Što ako je dijete mlađe od 3 godine?
Prijatelji će vam sigurno reći: 'Ne brini, neće se toga sjećati'. No to nije baš sasvim točno. To da počinjemo pamtiti tek s tri godine obična je zabluda. Naime, znanstvenici su otkrili da je ljudski mozak aktivan već u ranoj dojenačkoj dobi, ali pamćenje beba i male djece ipak ne može postati trajno.
U jednom istraživanju iz 2011. djeca u dobi od tri godine trebala su se prisjetiti svoje tri najranije uspomene. Dvije godine kasnije znanstvenici su ih tražili da učine isto, a pitali su ih i o početnim sjećanjima koja su djeca iznijela u prvom razgovoru.
Pokazalo se da se djeca mogu sjećati stvari iz najranije dobi svog života, ali ta sjećanja ne ostaju. Na drugom su se razgovoru djeca uglavnom sjećala stvari koje su se dogodile mjesecima nakon prvog razgovora, a neka su čak i poricala da im se dogodilo ono što su opisala dvije godine ranije.
Dakle, vaše trogodišnje dijete možda se doista sjeća da ste se vi i partner svađali kada je ono imalo dvije godine. No, kad malo odraste, možda se toga više neće sjećati.
Znači li to da razvod ne utječe na bebe i malu djecu? Nažalost, ne znači. Trauma kroz koju djeca prođu u toj dobi može ostaviti trag. Bebe i mala djeca, koja su mjesecima ili godinama živjela s oba roditelja, mogu reagirati na razvod:
- tako što će postati nervozni ili neutješni kada jedan od roditelja odjednom više neće stalno biti u njihovoj blizini
- tako što će postati nesigurni i privrženiji roditelju s kojim žive u situacijama kada dođu u kontakt s nepoznatim ljudima
- moguće je i da propuste razvojne prekretnice ili da se dijete razvojno vrati unatrag (primjerice, trogodišnjak koji godinu dana nije koristio dudu mogao bi je ponovno tražiti).
Stavimo li na stranu sjećanja, budući da su u pitanju rane formativne godine, sve navedeno kasnije može prouzročiti probleme.
Međutim, postoje načini kako možete ublažiti učinak rastave na bebu ili maleno dijete.
Stručnjaci kažu kako je takvim situacijama dobro dosljedno se držati rutine. Utvrđeno je, naime, da djeca u ovoj dobi napreduju rutinski, pa ako vaše dijete živi s vama, a drugog roditelja viđa, primjerice, svakog vikenda, dosljedno se pridržavajte tog rasporeda.
Ako ste prije razvoda imali određene rutine, razgovarajte s bivšim partnerom (ako je to ikako moguće) o održavanju tih rutina u oba kućanstva.
Ponekad je razvod ružan ili rezultira time da jedan roditelj u potpunosti napusti djetetov život. U takvim će situacijama djetetu puno pomoći stvaranje sigurnog i podržavajućeg okruženja punog ljubavi, u kojem će ono biti u kontaktu s novim ljudima i izloženo novim situacijama na emocionalno siguran način.
Neko vrijeme će im biti teško. Ali u toj su dobi vrlo prilagodljivi.
Kako reagiraju djeca predškolske dobi (od 3 do 5 godina)?
U dobi od tri do pet godina djeca imaju bolje razumijevanje apstraktnih stvari, postavljaju mnoga pitanja i otkrivaju kako se uklapaju u svijet oko sebe.
To ne znači da razumiju koncept razvoda. U stvari, vjerojatno se oslanjaju na vas dok isprobavaju nova i nepoznata iskustva i osjećaje. U toj dobi roditelji im pružaju sigurnost i stabilnost.
No, ako se roditelji svađaju, mogu osjećati da se njihov svijet ruši. Osjećaj da je vaš odnos s partnerom narušen, može navesti dijete da reagira plačem, strahom i nevinim ustrajanjem da se jednostavno prestanete svađati i budete 'onakvi kakvi ste bili'.
Predškolci također mogu misliti da su oni krivi za narušene odnose u obitelji. Možda će se pojaviti problemi sa spavanjem ili će se stalno ljutiti ako nije sve po njihovu. To je zato što se suočavaju s toliko emocija da ne znaju kako ih posložiti.
Stvari se zapravo mogu poboljšati nakon razvoda, kada se u vaš dom vrati njima toliko potreban osjećaj stabilnosti.
Traumatični događaji prije razvoda mogu ostaviti trajna sjećanja i razviti zbunjujuće emocije. Ali nakon što se uspostavi rutina, vaše će se dijete osjećati sigurno, čak i ako će vas jedno vrijeme stalno moliti da se pomirite s drugim roditeljem.
Za djetetovo dobro pokušajte održavati uljuđen odnos s bivšim partnerom, posebice u djetetovoj prisutnosti.
Izbjegavajte svađe i međusobna ogovaranja, pokušajte ne dovesti dijete u situaciju da misli da mora izabrati stranu.
Kako reagiraju djeca osnovnoškolske dobi?
Djeci ovog uzrasta najteže je nositi se s razvodom roditelja.
To je zato što su dovoljno stara da se sjećaju dobrih vremena (ili dobrih osjećaja) kada su njegovi roditelji živjeli zajedno. Također, imaju dovoljno godina da mogu razumjeti složene osjećaje kada su u pitanju sukobi i krivnja, iako ne u potpunosti.
Možda će vam u toj dobi postaviti sljedeća pitanja:
- Ako me volite, zašto ne možete ostati zajedno?
- Što sam ja učinio/učinila?
- Rastajete li se zbog mene, zato što ne radim uvijek ono što mi kažete?
- Zar me tata/mama više ne voli? Želi li zato otići?
Jeste li uočili obrazac? Sva pitanja vrte se oko samog djeteta. Djecu muči njihova uloga u razvodu, nastoje više govoriti o sebi nego o onome što se dogodilo između njegovih roditelja.
Ti osjećaji mogu dovesti do depresije – kratkoročne ili dugoročne. A učinci onoga što se događa tijekom ovih godina mogu utjecati na buduće emocionalno blagostanje. Vaše dijete može postati povučeno, nekomunikativno i puno tjeskobe.
Alternativno, mogu se naljutiti na vas ili drugog roditelja, ili izmanipulirati jednog od vas. U tim slučajevima možete čuti stereotipne fraze poput 'Želim živjeti s tatom!' ili 'Mama mi dopušta da to radim'. Učitelji vašeg djeteta mogu primijetiti promjene u njegovu odnosu prema vršnjacima ili odraslima.
Što učiniti u takvim situacijama? Kao i kod mlađe djece, važno je da i vi i bivši supružnik pred djetetom budete ljubazni jedno prema drugome. Pokušajte potpuno izbjeći sukobe ili ih svesti na najmanju moguću mjeru. Nikako nemojte detalje razvoda iznositi pred djetetom.
Najbolji je scenarij da oba roditelja ostanu aktivno uključena u djetetov život i budu mu podrška. Međutim, to nije uvijek moguće, a ponekad se niti ne savjetuje (ako je braku bilo obiteljskog nasilja).
Djeca ove dobi, kako odrastaju, pomirit će se s novonastalom situacijom. Pomoć psihologa i emocionalna podrška obitelji i prijatelja mogu im biti od velike pomoći tijekom i nakon razvoda.
Postoje i knjige napisane za djecu razvedenih roditelja. Čitajte mlađem djetetu knjige njemu primjerene dobi ili mu dajte da samo čita, a potom razgovarajte o onome što je pročitalo.
Kako razvod podnose tinejdžeri?
Kad vaša djeca postanu tinejdžeri, puno će lakše razumjeti osjećaje koji vode do razvoda.
Zapravo, ako se vi i partner stalno svađate, razvod mogu do doživjeti kao olakšanje. Također, manje je vjerojatno da će misliti da su oni krivi za razvod ili da je ostanak u braku po svaku cijenu najbolja opcija.
Tinejdžeri često razmišljaju samo o sebi, a za razliku od djece osnovnoškolske dobi, njihov se svijet vrti oko njihova života izvan obitelji. Stoga, oni neće preispitivati što je dovelo do rastave i kakva je njihova uloga u tome.
Njima će biti najvažnije nastaviti sa svojim životom. Mogu se jedino brinuti oko toga hoće li se morati odseliti i promijeniti školu. Ponekad mogu idealizirati prošlost, ali uvijek će lakše prihvatiti razvod od osnovnoškolaca. Ipak, imajte na umu da je vaš tinejdžer – posebno mlađi tinejdžer – još uvijek dijete koje nije potpuno sazrelo u svom razmišljanju.
Iskreno razgovarajte o njegovim mislima i osjećajima. Slušajte što vam želi reći i pitajte ga želi li o novonastaloj situaciji razgovarati sa psihologom. Možda nije loše da o novoj obiteljskoj situaciji obavijestite i njegove nastavnike.