Bivanje pred ekranima naša je svakodnevica i kao što čujemo od mnogih roditelja, izvor većine sukoba ili nesuglasica u mnogim obiteljima. Naime, roditelji se, u želji da njihova djeca što manje vremena budu izložena ekranima, svakodnevno bore s njima, postavljujući im razna pravila i ograničenja te nadzirući provode li se. Ipak, dok su na poslu pa niti ne mogu sa sigurnošću znati što im djeca rade, mnogi mališani većinu svog vremena provode upravo izloženi raznim sadržajima na ekranima.
A nekada to nije bilo tako. Osim što nisu niti postojali razni gadgeti, sama televizija gledala se u točno određeno vrijeme. Crtići prije Dnevnika prikovali bi djecu na kauče i to na svega 15-ak minuta, jer nije bilo drugog izbora. Kraj crtića značio je i spremanje te odlazak na spavanje, dok danas djeca nerijetko ostaju budna puno duže nego što je to primjereno njihovim godinama i potrebama za odmorom. No umjesto da se sa sjetom prisjećamo minulih vremena te današnje uspoređujemo s prošlošću pa djeci 'nabijamo na nos' onu poznatu izjavu "u moja vremena nije bilo tako...", pokušajmo ih razumjeti te donijeti kvalitetna i zajednička rješenja koja će dobro doći djeci, ali i poboljšati stanje u obitelji. Za početak, trebali biste znati što kažu stručnjaci, koliko vremena djeca uopće smiju provoditi pred ekranima.
Po mnogima, djeca mlađa od tri godine uopće ne bi smjela gledati televiziju ili bilo kakve slične sadržaje. Razlog za to su brza izmjena slika koja je prenaporna za osjetljiv dječji mozak, a istraživanja su pokazala da mališani u dobi do tri godine koji gledaju puno crtića imaju siromašniji vokabular te su manje socijalno napredni. Upravo je prizor djeteta mlađeg od tri godine dok u kafiću gleda crtić na mobitelu da bi roditelji u miru popili kavu, jedan od nejčešće viđenih. I nije to nužno prizor za osudu, ali svakako jest za alarm za uzbunu i promjenu ako se stalno ponavlja.
Nadalje, djeca starija od tri godine uz crtiće bi trebala biti maksimalno 30 minuta dnevno, uz obavezne dane u tjednu kada se ekrani niti ne bi trebali uključivati. Školarcima je dovoljno maksimalno sat vremena dnevno, a nakon 10. godine djeci se može dopustiti da 90 minuta dnevno gledaju sadržaje koje ih zanimaju. Kad dijete napuni otprilike 13 godina trebalo bi biti u stanju samo donijeti odluku o tome koliko će vremena dnevno gledati omiljeni film ili seriju, no u tom se slučaju trebaju odrediti jasna pravila u vidu tjednog limita koji se ne smije prekoračiti. Dakako, iznimno je važan i sadržaj koji djeca konzumiraju pa roditelji trebaju biti jako oprezni i apsolutno uključeni i u taj segment njihova vremena koji provode uz ekrane.