ŠTO JE ZAJEDNIČKO RODITELJIMA USPJEŠNE DJECE? Psihologinja Dubravka Miljković otkriva 7 bitnih karakteristika

Pred roditeljima je izazovan zadatak - kako odgojiti dijete da izraste u uspješnu, sretnu i zadovoljnu osobu. Jedinstvenog recepta nema no psihologinja i pedagoginja, dr. sc. Dubravka Miljković, professor emerita Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, uspjela je sažeti formulu i 7 ključnih točaka. One su objavljene i u njezinoj knjizi "Odgoj i obrazovanje – iz teorije u praksu" (Miljković, D., Đuranović, M. i Vidić, T. 2019., Zagreb: IEP-D2 i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), a ustupila nam ih je u nastavku:

1. Poučavaju djecu socijalnim vještinama. Dvadesetogodišnje istraživanje kojim je 753 djece iz različitih dijelova SAD-a praćeno od vrtićke dobi do 25. godine pokazalo je kako su socijalno kompetentna djeca (tj. djeca koja znaju surađivati s drugima, pomažu im kad treba, razumiju ih, u stanju su rješavati probleme bez očekivanja da im netko kaže kako ih treba riješiti) s 25 godina završila fakultet i zaposlila se – u znatno većem broju od onih s ograničenim socijalnim kompetencijama. Ovi su imali i više šanse da se propiju, završe u zatvoru ili kao beskućnici.

2. Imaju visoka očekivanja i visoku razinu pozitivnih interakcija s djecom: pohvaljuju ih i ohrabruju.

3. Imaju s djecom dobre odnose – bez obzira na to žive li roditelji zajedno ili su razvedeni. Sukobi među roditeljima prije rastave i nastavak sukoba nakon rastave imaju izrazito loš utjecaj na prilagodbu djece novim okolnostima. S druge strane, ako razvedeni otac ima česte kontakte s djecom (uz minimum usputnih konflikata) djeca će biti u redu.

4. Potiču kod djece razvoj tzv. rastućeg mentalnog sklopa "Bolje je potruditi se, pa makar i ne uspjeli, nego ne uspjeti zato što smo se bojali i pokušati".

5. Svađaju se pred djecom. Tako je; ovo nije pogreška: dobri se roditelji svađaju pred djecom! To naravno ne uključuje grubo, agresivno svađanje i uzajamno vrijeđanje i podcjenjivanje. Međutim, pristojno svađanje ima nekoliko korisnih posljedica. Prije svega, djeca uče da su i svađe uobičajen sastojak međusobnih odnosa – i u obitelji, kao i inače među ljudima, te da svađa ne mora loše završiti. Svjedočenje djeteta o konstruktivnom razrješavanju konflikta između roditelja, koji je možda i započeo svađom, ali je onda postignut kompromis ili suradnja u rješavanju problema ili je netko popustio, pozitivno djeluje na razvoj njegovih socijalnih vještina, samopoštovanja i emocionalne sigurnosti. Dakle, dijete uči kako se problemi mogu riješiti i kako poslije svađe možemo biti i zadovoljni.

6. Održavaju komunikaciju i kad su ljuti. Naime, durenje roditelja i prekid komunikacije (tiha misa, što bi se reklo) kod djeteta razvija nesigurnost: ono vidi da nešto nije u redu, ali ne razumije što se zbiva i zašto (a roditelji mu na upite o tome još i govore kako nije ništa) pa ga sve to zbunjuje

7. Traže od djece da odmalena obavljaju kućne poslove. Ako dijete ne opere suđe, morat će to učiniti netko drugi. Dakle, kod djece se razvija svijest o tome da posao treba obaviti – svidjelo se to njima ili ne. Moraju naučiti da svatko treba pridonijeti dobrobiti zajednice i da nekad treba napraviti ono što treba napraviti – bio to tvoj posao ili ne.