Riječ je o virusnoj bolesti koja se najčešće širi kontaktom, od osobe do osobe, a rjeđe se može prenijeti i zrakom. Iako je to zarazna dječja bolest, oboljeti mogu i odrasli koji ih još nisu preboljeli, a kod njih se pokazuju znatno ozbiljniji simptomi nego kod djece. Treba napomenuti da ako trudnice obole od vodenih kozica, one trebaju biti pod intenzivnim liječničkim nadzorom. Djeca do 14. godine života u 90% slučajeva dođu u kontakt s virusom vodenih kozica.

Kako prepoznati vodene kozice?

Inkubacija je razdoblje od prvog kontakta s bolesnikom do izbijanja bolesti i traje od 10 do 20 dana. Nakon toga dijete se dva dana osjeća slabo, ima povišenu temperaturu, mučninu ili povraća, a zatim se javlja osip koji traje do osam dana.

Bolest se manifestira u obliku crvenih mrljica koje u roku od nekoliko sati prelaze u prozirne ovalne mjehuriće po koži i sluznicama i koji su promjera od dva do tri milimetra. Oko mrljica je oštar crveni rub.

Najčešće je zahvaćena koža, ali mjehurići se mogu pojaviti i na sluznici usta, oka, spolnih, ali i unutarnjih organa. U mjehurićima se nalazi bistra tekućina koja se nakon dva dana zamuti. Nakon toga mjehurići spontano pucaju, a popraćeni su svrbežom. Najprije se javljaju na licu i na predjelu obraslom kosom, iza uha i na vratu. Mjehurići se javljaju postupno, kako jedni dozrijevaju i pucaju te se pretvaraju u kraste, tako nastaju novi.

Zbog svrbeža dijete se češka i time oštećuje mjehurić koji se pretvara u krastu iza koje može ostati ožiljak. Ako se mjehurić pusti da se sam, bez češkanja, zamuti i pukne, tada ne ostavlja ožiljke. Dijete, koje je preboljelo vodene kozice stječe doživotni imunitet, iako postoje iznimni slučajevi kad dijete ne stekne dovoljan imunitet prvi put (blagi oblik bolesti) te od vodenih kozica može još jedanput oboljeti.

Postoje li komplikacije?

• Ako se dijete češka nečistim prstićima, može doći do kožne upale i na taj se način može zaraziti streptokokom ili stafilokokom. To se događa ako je dijete u lošim higijenskim uvjetima, ako ima iznimno povišenu temperaturu ili ako živi u izrazito vlažnom stanu.
• U rjeđim slučajevima može nastupiti upala pluća, točkasto krvarenje u kožu, upala srčanog mišića, upala jetara, bubrega, gušterače ili upala zglobova.
Upalu malog mozga dobije jedno od 4000 oboljele djece. Dijete počinje gubiti ravnotežu, tetura, ima vrtoglavicu, drhti iako nema povišenu temperaturu, titraju mu očne jabučice.  
• Najteža je komplikacija upala cijelog mozga. Tu komplikaciju dobije jedno od 35.000 oboljele djece. U tom stanju može nastupiti i moždani udar. Tada dolazi do grčenja cijeloga tijela kao kod padavice, poremećaja svijesti, a može biti oduzet i pojedini dio tijela. Ta je komplikacija opasna i teško se može posve izliječiti.

Kako ih liječiti?

Bolest je lako prepoznati i bez laboratorijskih pretraga krvi. Vrlo je specifična i teško se može zamijeniti s nekom drugom bolešću. Dijete je potrebno izolirati kod kuće jer je za drugu djecu vrlo zarazno, a opasnost od zaraze traje dok god dijete ima svježe mjehuriće. Potrebno je da dijete miruje te pije dovoljno tekućine. Povišenu temperaturu treba smanjivati čepićima ili sirupima tek ako je iznad 38,5 Celzijevih stupnjeva. 

Protiv svrbeža treba kožu obilno premazivati tekućim puderom s anestezinom. Mogu se činiti i kupke u hipermanganu. Kod posve male djece na ručice se mogu staviti pamučne rukavice koje onemogućuju grebanje mjehurića. Svakako, treba podrezati noktiće. Katkad se propisuje i sirup za smirivanje svrbeža.