NAKON RAZVODA: Pričanje ružnih stvari o odsutnom roditelju stručnjaci nazivaju emocionalnim zlostavljanjem djeteta

U pojam emocionalnog zlostavljanja djeteta ulazi i otuđivanje od drugog roditelja nakon razvoda braka.

Shutterstock Stručnjaci godinama promatrali djecu čiji se roditelji svađaju, posljedice za zdravlje su strašne

Razvod je nakon smrti bliske osobe, događaj koji ostavlja najveću traumu kod osobe koja sudjeluje u njemu. Teško je iskustvo za supružnike, koji su puni zamjeranja jedno drugome, ali djeca također prolaze teško razdoblje puno neobjašnjenih emocija i osjećaja nesigurnosti. Jer, njima je razvod roditelja urušavanje sigurne obiteljske luke pa čak i ako je bio ispunjen svađama jer im je takvo okruženje bilo poznato.

No to ne znači da samo zbog djece dvoje ljudi treba ostati u nefunkcionalnom braku. Razvod je rješenje, izlaz, ali način na koji 'izlazite' treba biti mudar i obziran prema svim članovima uskoro bivše obiteljske zajednice. Naravno, bilo bi idealno da komunikacija između roditelja bude korektna, da svoje neriješene konflikte rješavaju u četiri oka te da i nakon razvoda budu jedno prema drugome puni poštovanja i uvažavanja.

Shutterstock 

No to nije uvijek tako. Zapravo, nažalost, rijetki su bivši partneri koji imaju korektan odnos nakon razvoda braka. Tijekom razvoda mnogi roditelji manipuliraju djecom, pokušavajući preko njih riješiti ono što nisu uspjeli riješiti s bivšim partnerom. Ne činite to, upozoravaju stručnjaci. Pretvarajući djecu u nesvjesne saveznike u kampanji blaćenja bivšeg partnera, nepovoljno utječete na vezu djeteta i drugog roditelja, a što za rezultat često ima potpuno otuđenje djeteta od jednog roditelja.

Otuđivanje od drugog roditelja uzrokuje mentalne poremećaje

Nije, naime, rijedak slučaj da takva djeca navode da mrze jednog roditelja, negirajući sva pozitivna iskustva s njim.

Iako Svjetska zdravstvena organizacija pojam otuđenja od roditelja (parental alienation, PA) još nije uvela kao dijagnostički kriterij, pojmom otuđenja, koje je sveprisutno i sve izraženije, bave se brojni znanstvenici diljem svijeta.

Istraživanje, koje je 2019. provela Jennifer Harman sa Sveučilišta Colorado State, pokazalo je da 35 posto američkih i 32 posto kanadskih roditelja smatra su njihova djeca otuđena od njih. To je štetno za sve, posebice za djecu.

Stručnjaci vrlo strogo definiraju nastojanje jednoga roditelja da emotivno udalji dijete od drugog roditelja kao emocionalno zlostavlje. Takva djeca često završavaju s visokom razinom depresije, simptomima traume i rizikom za samoubojstvo.

Shutterstock 

'Otuđenje djeteta daleko je više od pukog neslaganja djeteta s majkom ili ocem', izjavio je za Vancouver Sun Edward Kruk, profesor na Sveučilištu British Columbia, jedan od organizatora Konferencije i vodeći svjetski stručnjak za problematiku otuđenja.

Prema njegovim riječima, postoje tri čimbenika koji pokazuju je li jedan roditelj otuđio dijete od drugog roditelja ili se ono samo udaljilo.

Prvo, dijete je nekad moralo imati dobar odnos s roditeljem kojega sad odbija vidjeti. Drugo, dijete koje sada odbija vidjeti jednog roditelja prethodno nije smjelo biti zlostavljano. I treće, dijete ima manipulativnog 'favoriziranog' roditelja i ne osjeća krivnju zbog toga što mrzi drugog roditelja.

Majke i očevi koji odu na sud s idejom da pobjednik uzima sve, pa i kad je u pitanju skrbništvo nad djecom, nažalost, ne vidi štetne posljedice zlouporabe moći. Naime, istraživanja su pokazala da će dijete, koje je naučeno mrziti jednog roditelja, završiti izolirano, imati nisko samopoštovanje, sklonost depresiji, nizak akademski uspjeh, mentalne i zdravstvene probleme te velike šanse za ovisnosti o alkoholu i drogama.

'Djecu to dovodi do mržnje prema sebi', upozorio je Kruk, opisujući kako je vrlo izgledno će dijete koje je naučeno mrzjeti jednog roditelja imati psihološke posljedice. Naime, brojna istraživanja pokazuju da većina djece, koja dolaze iz obitelji u kojima nije bilo nasilja među roditelja, i nakon rastave žele imati jednak odnos i s majkom i s ocem.

Znanstvenici tvrde kako postoji način da se izbjegne otuđenje djeteta, ali većina ga sudova izbjegava, pa suci diljem svijeta najčešće utvrđuju koji je roditelj najprikladniji za odgoj djeteta.

'Zdravija zakonska alternativa dostupna je u zemljama koje istinski cijene ravnopravnost spolova, uključujući Švedsku, Finsku, Island, Nizozemsku i nekoliko progresivnih američkih država', rekao je Krurk.

Važan je odnos s oba roditelja

Znanstvenica Malin Bergström sa Sveučilišta Stockholm provela je istraživanje koje je pokazalo da su djeca koja nakon razvoda provode otprilike jednako vrijeme s oba roditelja gotovo jednako sretna kao djeca koja žive u obiteljima s oba roditelja. Ovi zaključci protive se zastarjelim stereotipima prema kojima djecu treba dati na skrb samo jednom roditelju.

'Istraživanje provedeno na uzorku 5000 tinejdžera pokazalo je da djeca o kojima jednako skrbe oba roditelja, nemaju problema u školi zbog česte promjene boravišta. Dapače, učitelji su probleme primijetili kod djece koja uglavnom žive samo s jednim roditeljem', rekla je Bergström.

Shutterstock 

'Stari model obitelji, koji oca postavlja kao glavnog hranitelja, a majku kao glavnu njegovateljicu, uglavnom je nestao na Zapadu, iako ga još uvijek podržavaju oni koji odlučuju o sudbini djeteta', upozorio Kruk. Sudionici konferencije preporučili su napuštanje termina 'skrbništvo' i 'pristup' koji najčešće dovode do toga da jedan roditelj rijetko viđa djecu.

'Zajedničko roditeljstvo trebalo bi biti očekivana posljedica razvoda, osim ako je u braku bilo nasilja, a takav je jedan na 20 slučajeva', rekao je Kruk te dodao kako je tragična stvarnost da se 50 posto prvoga obiteljskog nasilja događa tijekom postupka razvoda.

Suprotno uobičajenom razmišljanju da su žrtve takvih postupaka isključivo žene, znanstvenici tvrde da je obiteljsko nasilje obično 'dvostrano', a događa se bez obzira na spol i seksualnu orijentaciju roditelja.

Dakle, problem otuđujućih roditelja ne treba zanemariti kod razvoda, nego ga treba tretirati u spektru raznih emocionalnih zlostavljanja jer njime dijete nasilu, negativnim verbalnim i emotivnim porukama, jedan roditelj otuđuje od drugoga, a djetetovo je pavo da od oba roditelja prima ljubav, prihvaćanje i sigurnost.