Mama Hanan, rodila je svoju bebu u 25. tjednu trudnoće, a maleni Medhi borio se u inkubatoru za život čak 149 dana. Ova mama svoju je priču podijelila s novinarkom Carrol Baker, za portal kidspot.
'Imala sam doista laganu trudnoću i u 18. tjednom saznala sam da nosim dječaka. Bili smo presretni jer smo već imali dvije kćeri. A onda sam sa 23 i pol tjedna, osjetila da iz mene izlazi sluz i malo vode, ali protok je bio dovoljno jak da sam morala nositi uložak.
Pomislila sam, ovo nije normalno, ali bila sam toliko zauzeta sa svoje drugo dvoje djece da sam jednostavno zaključila da će proći. Ali kako 'curenje' nije stalo, nazvala sam u bolnicu. Rečeno mi je: 'Ne brinite, to su samo hormoni', a kako ni sljedećeg tjedna nije stalo, ponovno sam nazvala bolnicu da bi mi rekli da su u velikoj gužvi i da dođem samo ako se pojavi krv. Rekla sam im da već imam dvoje djece i da mi se takvo nešto u proteklim trudnoćama nije događalo.
Tada su me ipak pozvali na pregled, napravili ultrazvuk i rekli da je sve u redu. Rekla sam da želim pričekati liječnika za dodatne konzultacije. Čekala sam šest sati, a kad me je liječnik pregledao, bila sam otvorena 5 prstiju. Rekao je: 'Vidim malu pukotinu u amnionskoj vrećici, vaša beba će svakog trenutka izaći.'
Zanijemila sam, nisam mogla shvatiti što mi se događa. Osoblje se ustrčalo, dobila sam steroide i kolima hitne pomoći hitno sam prebačena u bolnicu. Moj sin Mehdi je rođen carskim rezom sa samo 650 grama u 25. tjednu.
Sljedećih 149 dana bilo je jako teško i proveli smo ih na intenzivnoj njezi. Iako je dobio drugu dozu steroida, pluća su mu stalno otkazivala. Kad god bih ga posjetila, ekran je bio crven, bio je bez kisika, disanje mu se usporavalo. Dvaput u prvom tjednu stavljali su mu i vadili cijev za disanje, što uzrokuje oštećenja pluća i jednjaka.
Tada je dobio CMV (Citomegalovirus - CMV, humani herpesvirus) i jako obolio. Zaraza nije odmah prepoznata jer nije pokazivao simptome poput druge djece. Više puta smo umalo izgubili Mehdija. Došlo bi do napretka, a onda bismo se odmah vratili na početak.
Liječnici su gotovo odustali od njega kada me nazvala medicinska sestra i rekla da moj sin puno bolje diše. Tijekom boravka u bolnici imao je 13 intubacija, devet transfuzija krvi, operacije oka i kile.
Zbog COVID-a smo ga mogli vidjeti samo njegov tata i ja, dok su naše kćeri Zahra (4) i Joana (2), morale čekati dok ga ne dovedemo kući kako bi upoznale svoga brata.
Dok ste trudni, obično ne razmišljate o bebama koje su rođene prije termina ili koje su rođene bolesne. Prije nego što se Mehdi rodio, mijenjala sam poslove, ali nakon nakon našeg iskustva, kada sam vidjela kakav fantastičan posao ti ljudi rade, odlučila sam postati medicinskom sestrom za natalnu njegu.
Sada naše najmlađe dijete slavi svoj prvi rođendan i, premda je vrijeme prošlo, i dalje mi se čini kao da je bilo jučer. Da ste ga samo mogli vidjeti sa 650 grama, bio je proziran, a sada je sretan, zdrav i puzi, što je zapanjujuće, a sve zahvaljujući nevjerojatnoj brizi i tretmanu koje je dobio na intenzivnoj njezi.