Kad sam zamišljala svoju bebu i naš dolazak kući, mislila sam kako ću s bebom uživati i s veseljem provoditi zajedničko vrijeme.
Zamišljala sam kako prvih dana nakon poroda neće biti tako loše jer će moja beba spavati 16 sati. Dakle, ispunit ću svoje vrijeme u grupama za mame na internetu, sklapajući prijateljstva, izmjenjivati iskustva s majkama koje, poput mene, prolaze kroz ovu fazu koja mijenja život.
Pričale bismo o svojim iskustvima, trudnoći i porođaju, suosjećale zbog bolnih i ranjenih bradavica, jadale se kako naša tijela nakon poroda nisu ni blizu onima kakva su nekad bila, jadale se zbog nedostatka sna, kako se ne tuširamo danima, priznajući jedna drugoj koliko je teško biti majka.
'Super si mama!', govorila bi mi moja nova mama-prijateljica, a ja bih joj uzvratila kako mislim da i ona radi fantastičan posao. Zamišljala sam da ćemo, s vremena na vrijeme, imati vremena za izlaske na kavu. Zar to mame ne rade? Samo to se nije dogodilo. Stvarnost nije bila ni blizu mojoj mašti.
Prvo, moje iskustvo s porodom bilo je jako loše, moja beba skoro uopće nije spavala i sve to tijekom COVID-a. Mislim, nije moglo biti gore.
Prvih nekoliko mjeseci nakon poroda bili su noćna mora. Kad se beba rodila, nisam blistala, niti sam bila sretna. Umjesto toga, jako sam plakala, od iscrpljenosti, osjećaja nesposobnosti, neznanja kako se nositi sa situacijom ili jednostavno zato što je moja beba plakala. COVID je dodatno zakomplicirao stvari jer nisam mogla izaći iz kuće i skoro uopće nisam komunicirala s drugima.
Mlade mame znaju koliko je teško imati društveni život s bebom, pogotovo u prvim mjesecima. Imat ćete malo zajedničkog sa svojim starim prijateljicama, pogotovo ako nemaju djecu. Nakon što postanete mama, osjetit ćete da žudite za prijateljicama koje su također mame jer one razumiju vaše borbe. Zajedno se možete smijati i plakati i zbog toga je divno imati prijateljicu koja je u istoj situaciji kao i vi.
Samo, nisam se družila. Ograničenja u vezi s virusom COVID-a su se ublažila, ali sam se toliko navikla boraviti u kući da mi se nije dalo izaći i družiti se.
Kad bih pomislila da se moram dotjerati i izaći, već bih se osjetila umornom. A čak i kad uspijem i sretnem se s nekom od mama čiji se način odgoja razlikuje od mojega, izgubim volju. Premda sve poštujem, neke su me 'prijateljice-mame' strašno umarale i živcirale.
Također, primijetila sam da izraz 'prijateljice-mame' naglašava da takva prijateljstva postoje uglavnom zbog naših primarnih uloga mama. No, ne djelimo samo majčinstvo, već kao društvena bića imamo mišljenja o politici, religiji. Imamo različitu estetiku, smisao za humor i odnos prema životu i ljudima, što je bio još jedan razlog zašto sam se borila sa sklapanjem novih prijateljstava.
Zaključila sam da je lakše kontaktirati svoje prijateljice koje imaju djecu. Pridružila sam se i grupama na internetu sa sličnim interesima i stekla jednu mamu prijateljicu. Jao! Napredak. S vremenom je moja nova 'prijateljica-mama' postala prava prijateljica. Zajedno smo prošle pelenski osip, fazu treniranja spavanja i sada napokon možemo razgovarati o sebi. Možemo izaći, razgovarati o intimnosti u odnosima i podijeliti svoje ranjivosti.
A ako se i vi borite da steknete 'prijateljice-mame', nadam se da će vam moje iskustvo pokazati da niste sami.
Ne brinite mame, bit će bolje!