Sanjali ste o tome da jednog dana postanete majka. Trenutak kada ste doznali da ste trudni bio je najljepši trenutak u vašem životu. Uživali ste čitavih devet mjeseci trudnoće i iščekivali dan kad će vaša beba ugledati svijet, kada ćete je primiti u naručje.

No došli ste kući, s vama je vaša beba, a vi ste daleko od onog ushita i radosti koje ste očekivali. Osjećate tugu, potmulu duševnu bol, osjećate da ste krivi jer niste sretni iako se to od vas očekuje. Ne, niste ne-majka, najvjerojatnije zbog određenih hormonskih i kemijskih promjena u svome tijelu, patite od postporođajne depresije.

No postporođajna depresija ne mora uslijediti odmah nakon poroda, može se pojaviti od nekoliko tjedana do godine dana nakon njega, a dolazi zajedno s nesanicom i potištenošću, ali i sumnjom u vlastite sposobnosti i napadajima panike. Oboljele majke ne raduju se svome djetetu, imaju osjećaj da ga jednostavno ne mogu voljeti.

Koji uzroci postporođajne depresije?

Mlade su majke nakon poroda osam do dvanaest sati dnevno same sa svojim dojenčetom, što je potpuno neprirodno. U primitivnim se narodima za žene koje su tek rodile neprestano brinu žene iz susjedstva ili članovi obitelji. Žene imaju pomoć pri njezi djeteta. Žive u zajednici, mogu primiti potrebnu pomoć i imaju mogućnost priviknuti se na svoju bebu i nove životne okolnosti.

No mnogim majkama na Zapadu nedostaje sustav poput velikih obitelji koji bi im olakšao snalaženje u novim životnim okolnostima. Mladoj je majci potrebno vrijeme za planiranje novog, zajedničkog života. Ako to vrijeme nema, ubrzo dolazi do preopterećenja i pojave nesigurnosti, a izolacija može dodatno pogoršati bolest.

Često obolijevaju žene koje si postavljaju prevelika očekivanja i koje žele biti savršene u ulozi majke. One očekuju da će samostalno moći biti odlične u ulozi partnerice, majke, domaćice. Kada spoznaju da same neće sve uspjeti, počinju se kažnjavati. Takve žene imaju poteškoća priznati da im je potrebna pomoć. Ostali uzročnici postporođajne depresije mogu biti i hormonske promjene nakon poroda i nedostatak sna.

Plačljiva beba također svojim nemirom indirektno može pojačati depresiju. Oboljele se žene nalaze u začaranom krugu: smatraju se krivom za ponašanje bebe, a zbog vrištanja djeteta se osjećaju preopterećenima, što s druge strane pogoršava depresiju.

Što učiniti?

Važno je da depresivne žene ne misle da su učinile nešto loše ili da nisu normalne jer ne mogu voljeti svoje dijete. Veza između majke i djeteta razvija se postupno, kao i veza između partnera. Oboljele žene nisu loše osobe, već su samo bolesne. Trebale bi se obratiti partneru, obitelji ili prijateljima, a potom i liječniku ili psihoterapeutu. U psihoterapiji je za majke važno raditi na odnosu prema samoj sebi, a kod teških faza oboljenja preporučuju se antidepresivi.

Ako je oboljela osoba nakon prvog poroda bila podvrgnuta terapiji, vjerojatnost recidiva je vrlo mala. Ponekad je ženama s drugim djetetom mnogo lakše. Već su srasle s ulogom majke, poznaju situaciju, u idealnom su slučaju sklopile mnoga poznanstva i mogu zatražiti pomoć.

Tekst: S. M.

Foto: Profimedia