Puno emocija tijekom trudnoće, još više emocija tijekom porođaja, veliko iščekivanje neizmjerne sreće i ljubavi prema malom biću koje je raslo devet mjeseci u vama, prvi susret koji se pamti zauvijek - a u vama se nije probudio niti jedan osjećaj bliskosti i ljubavi! Mama Gorana odlučila je podijeliti svoju priču sa svima. Hrabro i svjesna mogućih kritika koje zaista nisu potrebne, 'baby blues' se događa, postporođajna depresija se događa i nema potrebe o tome šutjeti!

‘Kad sam saznala da si u meni, plakala sam. Što od veselja toliko i od straha. Lažem, više od straha. Pravog veselja kod mene nije bilo u početku. Naime, poremetio si mi sve planove. Veseli su bili svi ostali. Koliko god sam bila preplašena i tužna, ni jednom mi nije palo na pamet da te ‘maknem’. Kad si već tu onda i ostani. Tjedni su prolazili, stvarao si mi muke, vikala sam već tada da si prvi i zadnji. Prvo veselje osjetila sam kad sam vidjela ‘pišu’ na monitoru ultrazvuka. Da je bila ženska ‘piša’ i njoj bi se radovala. Al’ to konkretno saznjanje da nosim dečka u sebi, izazvao je prvi osjećaj majčinstva. No, nije to još uvijek bilo to.

Drugo veselje osjetila sam kad si me prvi put udario. Plivala sam u moru i osjetila kako i ti plivaš sa mnom. Veselila sam se što voliš vodu, kao i ja. Jer, tvoj tata je ne voli. Svakim danom sam te sve više iščekivala. Zadnjih tjedana sam jedva čekala da te upoznam. Svakom tvom udarcu sam se smiješila. Mazila te, pričala ti, pjevala. Bio je 16. prosinca, srijeda, pila sam kod mame, tvoje bake, kavu. Rekla mi je: ‘Gorana, ti ćes danas ili sutra roditi’. Bila je u pravu. Sad i sama znam da mame imaju taj instinkt, vide ti u očima kako se osjećaš, čak i onda kad ti to sam ne znaš. Tu večer, javio si da želiš napokon van. Tata ti je taman legao, spreman zaspati, kad sam mu rekla da krećemo, da ćemo te napokon upoznati. Bilo je naporno. Toliko naporno, da je i tebi i meni pozlilo. Tad sam opet osjetila strah. Rekli su da moramo na carski. Nakon 15 sati si napokon ugledao svjetlo svijeta. Tvoj tata je bio cijelo vrijeme uz nas, on te prvi primio u naručje, jer sam ja ležala zavezanih ruku na stolu. Nisam te mogla odmah primiti i mislim da je to bilo kobno za nadolazeće dane, tjedne. Odveli su i tebe i tatu od mene. Morala sam se oporaviti od operacije. Vidjela sam te nakon dva sata, primila te, ležao si mi na golim prsima, a ja… ja nisam osjećala ništa. Ljubila sam te, mazila sam te, ali bilo kakav osjećaj prema tebi nije postojao. Znala sam da sam pala u postporođajnu depresiju. Plakao si ti, plakala sam ja. Bila sam jaka pred drugima, pokušala biti vesela, ali nisam uspijevala. Kužili su svi što se događa. Nisu me maltretirali razgovorima i bodrenjem, ali su me svaki na svoj način podržavali. Nisi htio dojiti, a ja sam to svom silom htjela, to me još više bacilo u depresiju. Prvu iskru ljubavi osjetila sam na Božić, tjedan dana poslije porođaja, ali kako je ta iskra brzo došla tako je i brzo prošla. Opet sve po starom. Mrzila sam samu sebe što te ne mogu voljeti. Znala sam da moram i znala sam da se moram brinuti za tebe, jer si moj, ali bilo je teško. Borila sam se dugo s time. Sad nakon pet mjeseci, volim te više od svog života. Sve i mi na svijetu!

Ne sjećam se kad se točno ‘pojavila’ ljubav, al’ znam da je to najljepši osjećaj na svijetu. I sad još nekad plačem kad i ti plačeš. Ali ne zato što si mi naporan, već zato što me boli tvoj plač. To je ljubav… Voljet ću te do kraja života… i daleko nakon toga.'

Za sve buduće mame: nemojte se bojati postporođajne depresije. To je bolest, znači izlječivo je. Pričajte sa svojim najbližima o svojim brigama, osjećajima, tražite podršku kad vidite da nešto s vama nije u redu. Postporođajna depresija nije sramota!

Riječ je o poremećaju raspoloženja koji se javlja u 10-15 % majki nakon poroda. Na nju treba posumnjati ako simptomi baby blues-a potraju više od dva tjedna. Postporođajna depresija se može javiti i tek nekoliko mjeseci nakon poroda. Ona predstavlja pravu veliku depresivnu epizodu koja može trajati i dulje od dva tjedna – do godinu dana, ako se pravilno ne liječi. Iako se ne zna točan uzrok, postporođajna depresija se, kao i baby blues, javlja zbog hormonskih i niza psiholoških promjena nakon poroda, no postoje i određeni čimbenici rizika. 

Čimbenici rizika za razvoj postporođajne depresije su:

  • prethodne depresije tijekom života
  • prethodne depresije tijekom trudnoće ili nakon poroda
  • stresni događaij tijekom trudnoće (npr. komplikacije trudnoće, gubitak posla, gubitak člana obitelji)
  • financijski problemi
  • problemi u partnerskom odnosu
  • mlada dob trudnice
  • neplanirana ili neželjena trudnoća
  • poteškoće s dojenjem
  • manjak potpore

Simptomi se u početku često zamijene za baby blues, no postporođajna depresija daje ozbiljnije simptome koji traju dulje te uključuje smanjenu majčinu brigu o sebi i novorođenčetu. Simptomi mogu započeti već tijekom trudnoće ili tek nekoliko mjeseci nakon poroda.

Tipični simptomi su:

  • depresivno raspoloženje i velike promjene raspoloženja
  • pretjerano plakanje bez razloga
  • poteškoće u ostvarivanju veze s djetetom
  • osjećaj da majka ne voli dijete
  • izolacija od okoline
  • osjećaj straha da žena nije dobra majka
  • osjećaj krivnje, srama i bezvrijednosti
  • nesanica ili pretjerano spavanje
  • gubitak apetita ili pretjerano jedenje
  • nemogućnost brige za dijete ili sebe
  • želja za nanošenjem ozljeda djetetu
  • suicidalne misli
  • gubitak interesa za hobijima i drugim aktivnostima koje su ženu veselile prije trudnoće

Tekst: Tea Sukreški, poliklinika Mazalin
Foto: Shutterstock