Iako je bilo jaaako davno, sjećam se svog puberteta i prvih dlačica, i kada su me točno počele toliko mučiti da sam ih poželjela skinuti sa sebe. I nisam baš tražila savjet od svoje mame po tom pitanju, nego sam uzela britvicu i sama riješila problem. Rezultat mojih početničkih poteza s britvicom bile su noge s posjekotinama i urlanje od bola jer sam iskoristila tatinu kolonjsku vodu (poučena tatinim primjerom koji ju je nanosio svakog jutra nakon brijanja) kao 'njegu' poslije depilacije.
Nama ne smeta, ali možda oni imaju problem...
I evo me... Sada je moja kćer na istoj točki u pubertetu kao ja nekad. No, ona je taj problem podijelila sa mnom. Iako ima samo 12 godina, želi se depilirati. No njezin problem nisu toliko dlačice ispod pazuha (jer se još ne primjećuju) niti trenutno dlačice po nogama (jer je zima), nego dlačice po rukama. Moram priznati, prilično su dugačke i tamne, meni ne smetaju i možda osobno mislim da ih još ne bi trebala ukljanjati, ali njoj predstavljaju veliki problem.
Svaki sat tjelesnog, kada je u majici kratkih rukava, nema djeteta u razredu koje ne primijeti kako ima 'jako dlakave' ruke. Nakon takvih epizoda, ona dolazi kući vrlo uzrujana s riječima: 'Mama, svi me zezaju da imamdlakave ruke kao majmun. Molim te, moram to skinuti sa sebe!'
Dakle, u ovoj situaciji doista nije važno što ja mislim o depilaciji u 12. godini života, nego da dlakavost mojoj kćeri predstavlja veliki problem i da, ako ustrajem u svojim principima (a to je da nije potrebno djelovati na tome području prije njezine 15. godine), mogla bih samo biti jedan od faktora koji će utjecati na rušenje njezinog samopouzdanja. A to nisam željela, nikako.
Razgovor i zajednička odluka
Što ponuditi jednoj 12-godišnjakinji kao rješenje. Britvica? Ne dolazi u obzir. Pogotovo kad je riječ o rukama. Osim što britvica može nepotrebno iritirati kožu, dlake učiniti gušćima i jačima, a i rukovanje britvicom u tim godinama svakako ne bih trebala prepustiti jednome djetetu koje je tek nedavno naučilo narezati kruh.
Objasnila sam joj da postoji još metoda čupanja dlačica voskom, koja joj neće dlačice učiniti gušćima i tamnijima, ali koja malo boli. Naravno, rekla sam i da postoji bezbolna metoda s kremom za depilaciju, ali da će imati sličnu posljedicu kao kod brijanja, da će joj dlačice rasti tamnije i čvršće.
Zajednički smo odlučile stisnuti zube i pokušati depilaciju voskom. E, to je bila prava avantura. Jer, nakon što sam joj nanijela vosak na kožu i stavila trakicu, nakon što sam je pripremila na kratku bol, nisam očekivala reakciju koju sam dobila.
Kada sam naglo povukla traku, moja je djevojčica tako zavrištala da mi je skoro srce stalo. Odmah smo odustale od daljnje akcije depilacije voskom, a njoj je ostala izdajnička crta, izdepiliranih dlačica, okružena ostalim dlačicama koje su provirivale na sve strane. Da nije bio tragičan trenutak, bio bi smiješan...
Onda sam se dosjetila još jedne metode, koju ja nisam nikad primjenjivala, a koja bi možda bila primjerena i za njezinu dob, a poslužila bi da prikrijemo te dlake na rukama, koje su joj toliko išle na živce. Odlučile smo se upotrijebiti kremu za izbjeljivanje dlačica, kojih na tržištu ima s prilično blagim sastojcima, a potpuno izbjeljuju dlačice. I to nam je objema bilo OK. Znači, dlake su još uvijek tu, samo se manje vide - još nismo spremni za pravo uklanjanje dlačica. No, vjerujem, za koju godinu doći će i to na red!
Važno je saslušati i podržati
Zaključak: Nitko vam sa stopostotnom sigurnošću ne može reći kada je pravo vrijeme za prvo brijanje i depilaciju, no želite li svojem djetetu biti kvalitetan oslonac i podrška, važno je da sudjelujete u njegovu životu, slušate što vam priča o svojim prijateljima i vršnjacima, ozbiljno shvatite njegove probleme i pokušate zajedno pronaći rješenje.