10 važnih znakova da ste odrasli u sretnoj obitelji

Sretno djetinjstvo uz brižne roditelje, temelj su kvalitetnog odrastanja. Svaka obitelj ima svoje sretne, ali i tužne trenutke. Ponekad je teško sa sigurnošću znati jesmo li odrasli u zdravoj i sretnoj obitelji jer nam je teško procijeniti svoje odrastanje iz druge perspektive. Ovo su neki znakovi i karakterne osobine koje ukazuju na dobro djetinjstvo s divnim roditeljima. 

Roditelji su ih ohrabrivali da isprobaju različite stvari i izađu iz svoje zone komfora. A kad je došlo do promjene (ne uvijek pozitivne), roditelji su bili uz njih na svakom koraku i svojom podrškom pružali povjerenje u budućnost. Oni su se prvenstveno fokusirali na svijetlu stranu promjena koje su nastupile, pomažući da se izglade negativnosti. 

Ovakav pogled na svijet usadio je već odrasloj djeci naviku da na promjene gledaju kao važan dio života. Dakle, kad promjena pokuca na vrata, oni na to gledaju kao njihovi roditelji i nabrajaju sve pozitivne stvari, pomažući svojim umovima da se fokusiraju na ono što je najvažnije. 

Smiren odnos prema greškama

Ljudi koji odrastaju u sretnom domu ne dozvoljavaju da ih male greške dotuku, oni shvaćaju da su greške neophodne za razvoj. Roditelji su ih vjerojatno naučili prihvaćanju neuspjeha. Na kraju krajeva, neuspjeh može biti odskočna daska ka uspjehu ako se iz njega izvuku pravi zaključci. 

Sposobnost postavljanja zdravih granica

Još jedan pokazatelj osobe koja je odrasla u sretnoj obitelji je sposobnost postavljanje zdravih granica. To može izgledati kao lak zadatak, ali za većinu ljudi to izazov. Razlog je to što nas kroz odrastanje uče da moramo potisnuti svoje neugodne osjećaje da bismo izgledali dobro i pristojno. 

Ali ljudi koji su odrasli u sretnim obiteljima ne misle tako. Roditelji su ih vjerojatno naučili da sigurnost i ugoda trebaju biti prioritet. Primjerice, reći osobi koju prvi put u životu vidiš: 'Ne, ne želim te zagrliti' je normalno, a ne sramotno. 

Psiholozi upozoravaju da nepostavljanje granica može dovesti do sagorijevanja, ogorčenosti i sukoba u vezama. Ljudi koji brane vlastite granice razvijaju osjećaj samopoštovanja tako što grade odnose s drugima. I da, neće narušavati tuđe granice. 

Ljubaznost prema ljudima 

Osobe koje su odrasle u sretnoj obitelji ne znaju biti grube prema drugima. Njihovi roditelji su ih uvijek učili da se "stave u kožu druge osobe". Nikad ne znate kroz što drugi ljudi prolaze zato budite ljubazni prema njima. Postoje roditelji koji se ne boje sa svojom djecom voditi "teške razgovore" i tako ih pripremaju za život. 

Isto tako, neće ignorirati osobu u nevolji nego su u stanju prvi im priskočiti u pomoć.  

Istraživanja su otkrila da je ljubaznost odličan indikator blagostanja, a može smanjiti anksioznost i depresiju. Dakle, čak i ako je vaše djetinjstvo bilo teško, ipak trebate naučiti biti ljubazni i pažljivi s vremena na vrijeme. Kao rezultat toga, mentalno zdravlje će se poboljšati. 

Visoka razina empatije 

Ako je osoba odrasla u sretnoj obitelji, vjerojatno će imati visoku razine empatije. Neće oklijevati u pružanju pomoći ako primijeti da su joj bliske i drage osobe u nevolji. Isto tako, uvijek će pitati: "Što se događa?" ako primijete da su njihovi voljeni čak i pomalo tužni. 

Pored toga, roditelji su im usadili razumijevanje, ali i prihvaćanje vlastitih emocija. To je zauzvrat dovelo do njihovog odrastanja u okruženju u kojem se poticalo zdravo izražavanje emocija. 

Sposobnost izgradnje ravnoteže između rada i odmora 

Ljudi koji su odrasli u sretnim obiteljima dobro se nose sa svojim obvezama. Ne rade do iznemoglosti i ne kasne u izvršavaju svojih zadataka. Oni također ne odugovlače i ne prave loše izgovore za neizvršene obveze. 

Kako su odrasli, roditelji su ih učili važnosti ravnoteže. Tako su isticali važnost napornog rada u stvaranju uspjeha, ali i odmora za mentalno zdravlje. Takvi roditelji shvaćaju da je ravnoteža ključna za podizanje vrlo uspješne i emotivno stabilne djece. 

Sposobnost izražavanja osjećaja 

Ljudi koji su odrasli u sretnim obiteljima ne boje se izraziti svoje osjećaju, a znaju se i nositi s njima. Roditelji zdrave odrasle djece pobrinuli su se da im u osiguraju siguran prostor za izražavanje svojih emocija. Nisu im zamjerili plakanje (čak i dječacima), nisu ih grdili jer su ljuti, nisu ih osuđivali zbog nedostatka suza na sahrani bliskih osoba. Uvijek su bili spremni saslušati ih i objasniti im svoje osjećaje. 

Razna istraživanja i studije pokazuju da ljudi s visokom emocionalnom inteligencijom imaju bolje odnose na poslu i u privatnom životu. Također imaju odlične društvene vještine, kooperativniji su i lakše se slažu. 

Sposobnost preuzimanja odgovornosti za svoje postupke 

Teško je preuzeti odgovornost. Uostalom, nitko ne želi priznati da je pogriješio. Ali ljudi koji su odrasli u sretnim obiteljima ne srame se priznati: 'Pogriješio sam i stvarno mi je žao'. 

Njihovi roditelji su modelirali ovo zdravo ponašanje, često preuzimajući odgovornost za ono što se dogodilo. Kad su njihovi roditelji pogriješili, to su priznali, a potom se i ispričali. 

Nažalost, u većini obitelji roditelji odgovornost za svoje negativne emocije prebacuju jedni na druge ili na svoju djecu. Kroz tipične rečenice: 'Vidi do čega si me doveo' ili 'Bio sam dobro raspoložen, a ti si mi to upropastio'. 

Zdravi pojedinci preuzimaju odgovornost i ne traže nekoga koga bi okrivili. Takvo ponašanje kod djece može se njegovati samo vlastitim primjerom. 

Samopouzdanje

Još jedan znak da su ljudi odrasli u sretnoj obitelji je samopouzdanje. Veća je vjerojatno da su ljudi koji su sigurni u sebe imali roditelje koji su se fokusirali na izgradnju samopoštovanja. To ne znači da su samo hvalili svoju djecu, ali su svojoj djeci govorili: 'Možeš raditi što god želiš. Vjeruj u sebe.'

Ova podrška roditelja navela je takvu djecu da istraže svoje sposobnosti i interes bez straha da će biti osuđena. Kao rezultat toga, oni postaju kompetente osobe koje znaju što žele od života. 

Zahvalnost

Konačno, ljudi koji odrastaju u sretnim domovima su zahvalni za male stvari u životu. Učili su ih da je život privlegija. Poanta je da djeca cijene život, shvaćaju da nema svaka osobe resurse i mogućnosti koje ima, i za to trebaju biti zahvalni sreći, svemiru, bogovima i, naravno, roditeljima. 

Izvor: Stil