Pogreške koje radimo s prvim djetetom

Da pročitate najbolje knjige o roditeljstvu, savjetujete se s najvećim stručnjacima, svjesno se mjesecima pripremate za dijete, i dalje ćete se iznenaditi novim životom koji će doći s bebom. Griješit će te, to je sigurno, ali uz bebu ćete učiti i rasti. Mama Emma Coward za Kidspot je podijelila koje su to četiri najveće pogreške koje je napravila sa svojom prvom bebom.

Pokušavala je biti savršena mama

Gotovo svaka majka želi biti dobra majka svojoj djeci. Žene vole vjerovati da im majčinski osjećaji dolaze prirodno i da će ih oni voditi u pravom smjeru te im omogućiti da uvijek znaju što njihovo dijete treba, kaže Emma.
Problem nastaje kada se majke uvjere da sve mogu, znaju i trebaju same pa krenu odbijati pomoć obitelji, prijatelja, a ponekad i svog partnera.

U redu je priznati da se borite s neispavanošću, bolnim dojenjem i novonastalom situacijom, ističe.
Prisjetila se kako prvo dijete nikome nije htjela ostavljati i da nije imala nikakvu pauzu od majčinstva. S drugim je djetetom odmah prihvaćala pomoć jer je shvatila koliko joj je potrebna.

Guglala je najgore scenarije

Emma kaže kako je oduvijek bila sklona guglanju simptoma, a dolazak bebe tu je naviku osnažio.
Tvrdi kako je s prvim djetetom stalno guglala bebino ponašanje i simptome, uvijek strahujući od najgoreg ishoda. Ponekad bi zbog toga zvala i liječnike, u panici. S drugim je djetetom potpuno otpustila te strahove i više ne pomišlja na najgore scenarije.

Tko je umorniji od koga

Nitko ne pobjeđuje u toj igri među partnerima, tvrdi Emma. Istina je da partner koji radi ima vremena otići na zahod u miru, pojesti užinu bez da netko plače, ali ako je financijska briga za obitelj na njemu, sigurno mu nije svejedno.
Nema potrebe da vodite bitke tko je umorniji, tko više radi i kome je teže. Takvo je stanje privremeno, a važno je da u svim izazovima ostanete partneri.

Slušala je svačije savjete

Novi roditelji svakodnevno dobivaju savjete od bližnjih, a nerijetko i od potpunih stranaca. Često te savjete nisu ni tražili. Emma se prisjeća kako su je, s prvim djetetom, i svekrva i mama obasipale savjetima o tome koliko bi dugo trebala dojiti, a neki su imali komentare i o metodama uspavljivanja koje je odabrala za svoje dijete.

Tvrdi kako su majke izložene savjetima sa svih strana i kako bi njihov zadatak trebao biti da se nasmiješe, kimnu glavom i rade po svom.
Već s drugim djetetom, kaže, savjeti nestaju jer svi vjerojatno pomisle kako sada znaš sve.