SVE VIŠE RODITELJA SPAVA ODVOJENO JER JE TAKO 'LAKŠE': Pripazite da vam to ne bude 'početak kraja'...

Bebe mijenjaju i nas i naše živote i naše partnerske odnose, ali sve te promjene trebale bi ići u smjeru povezivanja i jačanja obiteljskih odnosa, a ne razdvajanja.

Razdvajanje ponekad počinje tijekom trudnoće, a najčešće kada beba dođe jer će, prema riječima roditelja, tako biti lakše. Beba ima grčeve, siše tijekom noći, budi se, i stvarno je lakše kad je beba tu, fina beba, fina mama, ali gdje je tata? A kad dođe vrijeme da se mama i tata vrate jedno drugome, kako vrijeme odmiče, sve je teže.

Djeca su nam legla u krevet – a kakav je naš brak?

Svaka obitelj ima svoj ciklus i svoje razvojne krize, koje kada prevladamo postajemo zreliji i spremniji za faze koje dolaze.

Kada se beba rodi, rode se mama i tata, odnosno iz partnerstva formiramo roditeljski par koji zajedno i u savezu brine o djeci i utječe na njihov rast i razvoj. Suroditeljstvo je zadatak koji od nas zahtijeva prilagodbu, odgovaranje na nove zadatke i izazove, suradnju i međusobno povezivanje.

Lijepo je maziti se i spavati s bebom i djecom, ali je jednako važno očuvati intimnost i partnerstvo. Roditelji koji spavaju odvojeno kažu da to ne utječe na njihov brak, no pitanje je koliko smo toga zapravo svjesni kada se odselimo.

Partnerstvo je važno i za djecu

U obitelji je važno da postoji jasna granica između podsustava roditelja i djece. Granice se narušavaju, komunikacija postaje zbunjujuća, partnerski sustav slabi kada se stvore savezi dvaju članova iz različitih podsustava – na primjer, mama i dijete s jedne strane, a tata sam ili s drugim djetetom.

Kad sklapamo savez s djecom, zaboravljamo da je i njima zapravo važan naš užitak, koji s njima nema nikakve veze. Djeca žele imati zadovoljne i sretne roditelje jer od nas uče što život zapravo jest. Također žele izgraditi svoj sustav koji nema veze s nama. Slijedeći njihov primjer, u svijet donose paket slika koje smo mi kreirali za njih u obitelji. Na drugim mjestima mogu naučiti mnoge stvari, ali najviše o partnerstvu nauče gledajući nas.

Možda ovo nema veze s tim tko spava, ali ako sa strane gledamo obitelj u kojoj su mama i dijete u istom krevetu, a tata u drugoj sobi ili čak na drugom katu kuće, ne možemo pomoći ali se pitam - je li u takvim odnosima sve u najboljem redu? Pogotovo ako ne govorimo o tome kako se osjećamo u vezi s tim i je li to stvarno dobro za sve nas.

Djecu stavljamo ispred svega, pa i ispred sebe

Možda se brak doista može sačuvati u odvojenim krevetima, a možda je to početak udaljenosti koja završava razvodom. Jesmo li djeci posvetili previše pažnje i roditeljstvo stavili ispred sebe, zanemarujući druge uloge koje imamo u životu? Ništa dobro nismo učinili ni za djecu.

Mnogi razvodi možda nemaju veze s tim gdje netko spava, ali možda imaju veze s činjenicom da su nam djeca postala važnija od nas samih, naše potrebe, želje, ljubav, partnerstva… bez da se pitamo gdje ćemo biti kada djeca budu počnu živjeti svojim zasebnim životima.

Važno je zadržati naš partnerski odnos, jer kada djeca jednog dana odu iz obitelji, ako uspijemo spasiti brak, opet ćemo biti sami, zajedno jedno s drugim, i tek tada ćemo biti istinski svjesni što smo izgradili.