Ujutro jurite na posao i usput požurujete svoga tinejdžera da se spremi za polazak u školu. Često dolazi do nesuglasica, a vi tada odlazite na posao s gorkim okusom u ustima. I tada se pojavljuje ona - jutarnja roditeljska krivnja. Ona je podmukla i vuče se s vama kroz cijeli dan, stalno je prisutna, na svakom radnom sastanku, tijekom svakog konferencijskog poziva. Ne postoji način da, na barem nekoliko sati, ušutkate tu jutarnju krivnju.
Uz to se pojavi i ono zastrašujuće pitanje 'Što ako ne dobijem priliku popraviti situaciju, da postanem bolja osobama koje ovise o meni?' Jutarnja roditeljska krivnja je, najgori osjećaj na svijetu, zar ne?
I predbacujete si da ste se barem vi trebali ponašati odraslo i zrelo 'proraditi' svoj osjećaj ljutnje, a ne ga samo izbaciti na sebi najdražu osobu na svijetu.
Kad je riječ o tinejdžerima i sukobima s njima, roditeljima puno teže padaju razmirice nego djeci u doba adolescencije. Zašto? Jer, naš se svijet vrti oko njih, ali se njihov svijet više ne vrti oko nas. U razdoblju adolescencije djeca stvaraju odnose i odvajaju se od roditelja, uspostavljaju svoj identitet i sami sebe smatraju 'odraslima'.
Nakon jutarnjeg sukoba, vi u nemiru provodite ostatak dana, a vaš tinejdžer prolazi dan manevrirajući među školskim zadacima, družeći se s prijateljima i rješavajući njemu neke puno zanimljivije izazove.
Kako razumjeti roditeljsku krivnju?
Unatoč negativnoj konotaciji, dajte ovome osjećaju svrhu, i potom ga 'ugasite'. Naime, osjećaj krivnje može poslužiti kao znak upozorenja da ste iskoračili i prekršili neka vlastita načela odgoja i životnih vrijednosti te vam može pomoći da se vratite na 'pravi put'. On je samo pokazatelj da pokušavate ostati predani i učiniti najbolje što možete za svoju djecu, ništa drugo.
Nijedan roditelj nije savršen, a važno je svoju nesavršenost i prihvatiti, zar ne?
Nikako nemojte donositi odluke niti djelovati na bilo koji način samo da biste se riješili ovoga teškog i ružnoga osjećaja. Onoga trenutka kada detektirate zbog čega se pojavio, samo ga isključite jer život s osjećajem krivnje vodi vas u začarani krug loših odluka i novih oisjećaja krivnje.
Krivnja vas može potaknuti da svojim tinejdžerima dajete previše slobode, novca, da ih previše hvalite – drugim riječima, krivnja vas može dovesti do toga da razmazite svoju djecu i da ih ne naučite da se nose s odgovornošću.
Umjesto toga, pokušajte sagledati širu perspektivu. Najbolje što možete ponuditi kao roditelj je usaditi vještine i vrijednosti koje će vašem tinejdžeru koristiti kao odrasloj osobi. Vaše će dijete preboljeti razočaranja, i dalje će vas voljeti kada kažete 'ne', stoga donosite odluke na temelju budućnosti koju želite za svog tinejdžera.
Kako se nositi s osjećajem krivnje?
Ako ste roditelj uhvaćen u zamku krivnje, možda se pitate što učiniti? Evo nekoliko savjeta za suočavanje s osjećajem krivnje:
Istinita procjena. Kada osjetite krivnju, pošteno procijenite je li situacija vrijedna toga. Utvrdite - pretjerujete li možda?
Popravite što se može popraviti. Ako vjerujete da je vaša krivnja opravdana, ispričajte se i priznajte pogrešku. Ponudite pomoć ili popravite situaciju koju ste izazvali. Razmotrite trebate li promijeniti svoje ponašanje kako biste izbjegli ponovnu pogrešku. Učinite sve što možete da se iskupite... i onda nastavite dalje. Odlučite sljedeći put napraviti bolji izbor i nastavite dalje.
Odredite prioritete. Oslobodite se nerealnih očekivanja. Ako pokušate učiniti sve što mislite da biste trebali, najvjerojatnije ćete se osjećati jadno, griješit ćete i osjećati krivnju. Posložite prioritete i ravnajte se prema njima.
Ne uspoređujte se s drugim roditeljima. Roditelji se vječno uspoređuju s drugim roditeljima, ali ne postoji način da u toj borbi pobijede. Na primjer, zaposleni roditelji osjećaju se krivima što ne provode dovoljno vremena sa svojom djecom, dok se roditelji koji ostaju kod kuće osjećaju krivima što nemaju dovoljno novca. Kada izvana gledate u tuđi život, vidite samo pozitivne stvari koje oni dijele s javnošću. Svatko ima različite talente, sposobnosti, probleme i poteškoće, pa nema smisla osjećati se krivim što ne radite ono što netko drugi radi.
Pronađite praktična rješenja. Ako postoji određena situacija zbog koje osjećate krivnju, pokušajte pronaći praktična rješenja. Na primjer, ako se osjećate krivim jer previše radite, dogovorite sat kvalitetnog vremena sa svakim od svoje djece na tjednoj bazi, zatražite slobodne dane na poslu ili kombinirajte obiteljski odmor s poslovnim putovanjem.
Razgovarajte sa sobom kao da savjetujete prijatelja. Puno je lakše razviti suosjećanje i ljubaznost prema drugima nego prema sebi. Kada se osjećate krivim, zapitajte se biste li svom prijatelju tako oštro sudili da je učinio što i vi? Razmislite što biste mu rekli da je u sličnoj situaciji i ponudite sebi to rješenje.
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Ovo su najbolji pedijatri i dječji kirurzi u Hrvatskoj za 2024.: Je li vaš na popisu?
Psihologinja: Intenzivno igranje video igara na mozak mladih djeluje poput kokaina
8 čudnih pravila roditelja koja su zapravo dobra za djecu
Zašto se dijete ne odaziva na svoje ime? Ovo su 4 moguća razloga, ali i dodatni simptomi kada se trebate zabrinuti