Svakidašnjica Zagrepčanke Marije Tomić Preiner ispunjena je multitaskingom, tipičnim za 21. stoljeće. Ova 35-godišnja diplomirana psihologinja i socijalna radnica, majka dvoje djece, stigne sve: raditi, brinuti se o obitelji, putovati... Ništa joj, kaže, nije nemoguće iako je, zbog cerebralne paralize, od rođenja u invalidskim kolicima.

U raznim udrugama za edukaciju i savjetovanje te u knjižnicama Maria održava besplatna predavanja i radionice – primjerice, o tome kako se nositi sa stresom u užurbanoj svakidašnjici, vratiti se na posao nakon rodiljskog dopusta, istodobno se odmarati i igrati s djecom...

No, ponajprije se posvetila poboljšanju kvalitete života djece i mladih s teškoćama u razvoju. Osnovala je udrugu Centar za razvoj vrijednosti, u sklopu koje provodi razne projekte koji osobe s invaliditetom uče kako ostvariti svoja prava i kreativne potencijale.

Želim doprijeti gdje god mogu

Njen najnoviji projekt Inkluzivna drugačija strana poduzetništva potiče mlade s invaliditetom da svoje ideje i hobije pretvore u posao. Projekt se trenutačno provodi u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava i u Centru za mlade grada Zagreba, a Maria ističe da ga može provoditi i drugdje. „Ovim projektom želim doprijeti gdje god mogu i trgnuti ljude iz apatije. Nije lako biti osoba s invaliditetom, ali to ne znači da se trebamo pomiriti s time – naprotiv, svatko može uživati u životu i izvući ono najbolje iz sebe“, kaže psihologinja i socijalna radnica koja je dostupna putem e-mail adrese mariatomic2000@yahoo.com.

Kako je izgledao vaš put od ideje do poduzetništva?

Zbog činjenice da sam u invalidskim kolicima, bila sam svjesna kako ću imati poteškoća u pronalaženju posla, ali ipak nisam očekivala da ću morati proći više od 135 razgovora za posao dok napokon ne dobijem stalno zaposlenje. Iako sam završila dva fakulteta s odličnim ocjenama, nagradama i dodatnim profesionalnim usavršavanjima te honorarno radila u raznim tvrtkama da bih stekla što više iskustva, kad god bih se prijavila na neki natječaj, odbili bi me čim bi doznali da sam u kolicima.

Stoga želim pomoći mladima s invaliditetom da ne moraju prolaziti ono što sam sama prošla. Poučavam ih socijalnim vještinama i lobiranju, kako se izboriti za svoja prava i povećati samopouzdanje te da postanu samostalniji i snalažljiviji. Objašnjavam im kako mogu dobiti financijsku podršku za pokretanje posla i pomažem im u pisanju poslovnih planova.

Ukratko, potičem ih da budu kreativni – jer osobe s invaliditetom itekako su kreativne zato što se neprestano susreću s izazovima koje trebaju svladati.

Nastavak teme čitajte na sljedećoj poveznici.

Tekst: Ivana Vodogažec

Izvor: sensa.hr

Foto: Sensa.hr