Nakon pet godina neizmjerne tuge i tuge, majka JillianJohnson odlučila je progovoriti o smrti svog sina i krivnji koja je od tada progoni, a njezina potresna ispovijest ujedno je i upozorenje svim majkama koje imaju isti problem.
Prije nego što se maleni Landon rodio, njegovi su roditelji mislili da čine sve što je u njihovoj moći kako bi se pripremili za dolazak novog člana obitelji.
'Pohađali smo razne tečajeve. Kupili smo i pročitali hrpu knjiga. Bili smo spremni! Ili smo barem mislili da jesmo spremni...', napisala je majka Jillian na blogu Fed Is Best Foundation.
'Svaki tečaj i knjiga fokusirani su na dojenje i koliko je važno ako želite da vaše dijete bude zdravo'.
Jillian i njezin suprug čak su odlučili da će se Landon roditi u bolnici koja je bila fokusirana na dojenje. Nakon što je dječak rođen hitnim carskim rezom, bio je isključivo dojen. Međutim, iako su savjetnici za dojenje rekli da Landon dobro siše, primijetili smo da mama ima problema s dojenjem.
Unatoč bolovima i lijekovima nakon carskog reza, mali Landon je prva 24 sata života proveo doslovno devet sati na maminim prsima. Ako nije povukao, onda je plakao, a čak i nakon što se Jillian požalila da nema mlijeka, bolničko osoblje mislilo je da se radi o 'cluster dojenju' (kad beba stalno želi na prsa) i da je sve u redu, pa su mama i Landon dobili otpust kući za manje od tri dana.
'Zaboravila sam sve što sam naučila na nastavi i iz knjiga, prvi put sam postala majka i vjerovala sam da će mi liječnici i medicinske sestre pomoći da to prebrodim, pogotovo zato što sam bila pod jakim lijekovima nakon carskog reza i jer je to bila moja prva beba', napisala je Jillian. 'Ali pogriješila sam. Naučila sam da sam ja ta koja odlučuje što je najbolje za moje dijete'.
'Odveli smo ga kući, ne znajući da će nas zauvijek napustiti za manje od 12 sati, da će dobiti srčani udar uzrokovan dehidracijom. Jeste li znali da novorođenčad ne bi trebala stalno plakati? Trebaju jesti, spavati i prljati pelene. Nisam znala da je neutješan jer je doslovno gladovao'.
Nakon srčanog udara došlo je do smrtonosnog oštećenja mozga. Landon se uspio održati na životu još 15 dana, ali je oštećenje mozga bilo preveliko za oporavak i mališan je izgubio bitku.
'Tek tada mi je neonatološka sestra dala savjet - da sam to barem prije znala... Dojka je dojka, naravno, ali ako niste sigurni da vaša beba dobro jede, imajte bočicu pri ruci. Barem ćete znati koliko je pojeo pa ćete sami odlučiti je li plač stvarno opravdan ili će sve polako doći na svoje mjesto za nekoliko dana. Da su mi to rekli barem ranije, da sam mu dala adaptirano mlijeko, moj dječak bi danas proslavio svoj peti rođendan."
I dalje me grize savjest, i dalje se svaki dan pitam što bi bilo da sam mu samo dala bočicu. Još uvijek me obuzima bijes - jer sam trebala znati. Sjećam se kad sam nakon toga rodila Stellu. Ona bila pretiha i bilo mi je čudno, stalno sam pitala sestre što nije u redu, a one su me smirivale i govorile da je sve u redu i onda sam shvatila da nije u redu koliko je Landon plakao. Još uvijek se ne mogu pomiriti s njegovom smrću, ali sam zahvalna na lekcijama koje mi je moj mališan naučio tijekom svog kratkog života'.