Kada je riječ o porodu, pogotovo ako je riječ o prvome, često ne mislimo baš na sve što nas čeka. Ponekad je majka opterećena time kako izgledaju trudovi, hoće li uspjeti roditi vaginalno, što ako bude trebala na carski rez, neke žene razbijaju glavu dojenjem i hoće li uspjeti u tome.
Potom, česta su razmišljanja o tome koliko dugo čekati kod kuće prirodne trudove, kako izgleda kada pukne vodenjak. Dakle, milijun i jedna potpuno nepoznata situacija u kojoj, hm, možda buduća majka propusti razmišljati o međici i o tome hoće li dopustiti da joj pri porodu rade epiziotomiju, odnosno zarezivanje, ili ne.
Dakle, epiziotomija je kirurški rez međice (tkiva između analnog otvora i rodnice), a koji se izvodi pred izgon kako bi se povećao vaginalni otvor i time olakšao izlaz djeteta iz maternice.
Postoji nekoliko vrsta epiziotomije: rez po sredini međice, ravno prema analnome otvoru; rez je usmjeren malo u koso u odnosu na analni otvor; rez koji se izvodi bočno horizontalno lijevo ili desno od introitusa vagine; rez koji polukružno zavija oko analnog otvora, u obliku slova J.
Epiziotomija se obično izvodi za vrijeme kontrakcije i pritiska dječje glave (ili zatka, u slučaju da se beba nije okrenula) na međicu. Naravno, osoblje procjenjuje hoće li dijete izaći, a da se pritom međica ne ošteti. Ako to nije izgledno, liječnik ili babica rade epiziotomiju.
U prošlim se desteljećima ovaj postupak izvodio rutinski, sa stavom da se na taj način sprječava spontano pucanje međice, koje, navodno može biti puno bolnije i može teže zarastati. Međutim, danas, mnogi stručnjaci, ali i majke koje se spremaju za porod protivnici su zarezivanja međice jer smatraju da je zarastanje sporije i bolnije.
Stoga, donosimo argumente i jednih i drugih.
Argumenti PROTIV izvođenja epiziotomije
- žena s epiziotomijom izgubi više krvi tijekom poroda
- postupak zarezivanja može prouzročiti veće razdore tijekom poroda jer prerezana međica nije otporna na pucanje kao ona koja nije prerezana
- rana se kasnije može inficirati, mogu popustiti šavovi ili može nastati apsces
- zarezivanje se povezuje s trajnim oštećenjem mišića zdjeličnog dna
- cijeljenje rane nakon epiziotomije je bolnije i dulje traje od cijeljenja rupture
- epiziotomija uzrokuje bolove tijekom postpartuma koji mogu trajati tjednima ili mjesecima te dispareuniju (bolan spolni odnos)
Argumenti ZA izvođenje epiziotomije
- najčešći razlog za izvođenje epiziotomije navodi se sprječavanje pucanja tkiva porođajnog kanala tijekom poroda
- zaštita od popuštanja mišića koji oblažu dno zdjelice
- prevencija prolapsa (spuštanja) maternice, mokraćnog mjehura i debelog crijeva te pojave hemoroida
- brže i lakše zacjeljivanje rane u usporedbi s ranom koja nastaje kod spontanog pucanja međice
- smanjena mogućnost ozljede mozga kod nedonoščadi i novorođenčadi s malom porođajnom težinom (manjom od 2500 g)
- skraćenje izgona, a time i mogućnosti 'patnje novorođenčeta' zbog nedostatka kisika
Kako pripremiti međicu za porod?
Da bi se međica pripremila za porod, potrebno je poraditi na njezinoj elastičnosti, i to posebno prvorotkinje.
Kvalitetna i uravnotežena prehrana hrani kožu i preduvjet je za zdravu kožu, koja samim time postaje i rastezljivija. Dajte prednost namirnicama koje su siromašne kalorijama, a bogate vitaminima i mineralnim tvarima (povrće, voće, krumpir, proizvodi od cjelovitih žitarica, posno meso i riba, mliječni proizvodi)
Kegelove vježbe, odnosno vježbanje mišića dna zdjelice pomaže održavanju njihova tonusa i kontroliranog opuštanja te potiče cirkulaciju krvi. Smatra se da je za prosječnu ženu optimalno između 20 i 30 vježbi na dan. Danas postoje i kuglice i jaja za vježbanje vaginalnih mišića, a što uvelike ženama olakšava i pripremu za porod.
Vježbe rastezanja za trudnice idealne su za postizanje odličnog tonusa mišića cijelog tijela i relaksaciju, ali se preporučuje samo u slučaju normalne trudnoće.
Perianalna masaža služi pripremi tkiva međice na širenje koje se događa tijekom poroda. Da bi se rastegnulo perianalno područje, masažu međice različitim uljima trebalo bi početi šest tjedana prije porođajnoga termina. Pokazalo se da su žene koje su izvodile masažu međice imale 15 posto manju učestalost epiziotomije u odnosu na one koje to nisu radile.