Mnoge majke silno žele prirodan porod bez intervencija i mjesecima se na njega pripremaju. Druge pak ne mogu zamisliti porod bez epiduralne, a neke planiraju roditi uz dogovorenu indukciju. No porod je iznimno nepredvidljiv događaj i često ne ide onako kako smo zamislili. Prirodan se porod brzo može pretvoriti u hitan carski rez dok žena koja želi epiduralnu iz nekog razloga nije dobar kandidat za nju. Normalno je da u tim trenucima nastupaju stres, strah i veliko razočarenje. Kako se nositi s njima?
Fleksibilnost u očekivanjima
Očekivano je da želite imati određenu kontrolu u porodu kako bi protekao što je bliže moguće vašoj zamisli, no realnost je takva da je porod sasvim jedinstven i nepredvidljiv događaj u kojem se malo toga zaista može kontrolirati. Određena fleksibilnost u očekivanjima može vas poštedjeti velikih razočarenja kada stvari krenu u drugom smjeru.
Pobrinite se da prilikom pripreme za porod, sa stručnom osobom prođete najčešće varijante koje vam se mogu dogoditi. Priprema za samo jedan tip poroda može vam koristiti ako se takav porod i ostvari, ali razmišljanje o svim mogućim ishodima može vam pomoći da budete otvoreni za sve opcije i samim time lakše ih prihvatite.
Kada se porod odvije sasvim drugačije nego što ste željeli, normalno je da se osjećate razočarano, tužno i zbunjeno. Ako imate tu sreću da na odjelu radi medicinsko osoblje koje ima razumijevanja i takta, razgovarajte s njima. Neka vam objasne zašto su poduzete mjere koje su poduzete i što vam je ovakav porod omogućio.
U redu je osjećati se razočarano
Nakon svakog je poroda potrebno određeno vrijeme da se tijelo i um oporave, da se naviknete na novu ulogu i novo biće u vašem životu, a pored uobičajenog oporavka, nošenje s eventualnom traumom s poroda može otežati i usporiti oporavak pa budite izrazite blage prema sebi u babinju.
Neplanirana indukcija ili carski rez ne moraju nužno biti teška iskustva, ali ako su vaša očekivanja bila drugačija, moguće je da ćete se osjećati razočarano nakon poroda. Imajte na umu da je taj osjećaj potpuno normalan i da on ne izražava vašu nezahvalnost za bebu niti vas čini manje ženom i manje snažnom.
Prvi korak u iscjeljenju je prihvatiti da se takav porod dogodio i ne doživljavati ga kao tabu. Sve je više doula i educiranih porođajnih savjetnica s kojima možete raditi na eventualnim traumama s poroda, u trenutku kad ste o tome spremni govoriti. Pomoć možete potražiti i kod psihoterapeuta, a iskreni razgovor s bliskim prijateljima i partnerom može vam puno pomoći. Budući da je svaki porod priča za sebe, sljedeće iskustvo može biti potpuno drugačije i ova situacija vam može pomoći da se to bolje pripremite za eventualni budući porod.