Prirodan razdor međice ili epiziotomija?

Opstetičari rade epiziotomiju rutinski kako bi ubrzali porod i spriječili pucanje vagine tijekom prvog vaginalnog poroda. Vjeruju kako čisti rez epiziotomije cijeli lakše nego spontano puknuće. No, istraživanja govore suprotno.

Istraživanja su pokazala kako su se žene koje su imale spontano puknuće oporavile u istom ili manjem vremenu uz manje komplikacija od onih koje su imale epiziotomiju. Žene uz epiziotomiju imaju tendenciju gubitka više krvi u vrijeme poroda, imaju veće bolove tijekom oporavka i dulje čekaju na seksualne odnose bez neugode. Epiziotomija povećava rizik infekcije, a jedno je istraživanje pokazalo kako epiziotomija tijekom prvog poroda povećava rizik od spontanog puknuća

Ovakve ozljede zahtijevaju dulji oporavak i veća je šansa da će smanjiti jačinu mišića zdjeličnog dna. Najveći argument za epiziotomiju jest da štiti međicu od ozljeda, a takva zaštita se postiže rezanjem međice, vezivnog tkiva i mišića. Jedna grupa opstetričara drži da spontane rasjekotine čine veću štetu, ali nova istraživanja dokazuju da su duboka napuknuća skoro isključivo nastavak, tj. posljedica epiziotomije. Pokušajte razmišljati o epiziotomiji ovako: ako držite komad tkanine i rastežete ga, s namjerom da ga potrgate na dva dijela, znate i sami koliki otpor stvara sama tkanina, i rijetko će puknuti. Ali ako napravite mali rez u sredini, rastezanjem ćete lako postići cilj. Vršenje epiziotomije je jednako tome, tako da ponekad dolazi čak i do rascjepa rektuma.

Liječnici još uvijek raspravljaju o tome je li taj jasan kirurški rez lakše tretirati, nasuprot puknuću koje nastaje bez rezanja. Moje iskustvo jest da je ta mala napuknuća koja se događaju bez epiziotomije lakše zašiti i manje su bolna za ženu.

Epiziotomija, jednom napravljena i zakrpana, mnogo je lošija i izvor je mnogo veće boli u razdoblju poslije poroda. Poznate su izjave i mnogih drugih opstetričara koji potvrđuju da „nisu nikad imali napuknuća 3. i 4. stupnja kroz sfinkter ili rektum ukoliko nisu radili epiziotomiju.

To je potvrđeno i u paralelnom istraživanju o bolničkim i kućnim porodima, gdje se epiziotomija izvodila devet puta više u bolničkim porodima, praćena sa devet puta učestalijim i ozbiljnijim povredama međice (3. i 4. stupnja).

Drugo istraživanje, provedeno na 241 prvorotki koje su rađale u bolnici, pokazuje da je omjer dubokih napuknuća bio najniži (0.9 %) kod žena bez epiziotomije, kao i onih koje nisu bile ograničene na ležeći položaj; najveći postotak dubokih napuknuća (27.9 %) bio je kod žena koje su rađale u stremenu i s epiziotomijom.

To dokazuje da i položaj u kojem žene rađaju ima velikog utjecaja na učestalost spontanih puknuća. „Istina jest da je epiziotomija rijetko kada potrebna kada žena rađa u poduprtom čučećem položaju. Taj položaj osigurava maksimalan pelvični pritisak, optimalnu opuštenost mišića, veliko širenje perineuma i minimalno mišićno naprezanje. On je također najbolja prevencija protiv ozbiljnih razdiranja perineuma. Kada žena leži na leđima, s nogama u stremenu i pokušava istiskivati protiv sile teže, vjerojatnije je da će početi razdiranje u dubokom tkivu ispod površine kože. Međutim, u poduprtom čučećem položaju, bilo kakvo razdiranje će obično biti površinsko i brzo će zacijeliti.“ (Michel Odent)

Ako žena nema epiziotomiju, vjerojatno će imati mala napuknuća. Vrlo će rijetko ta napuknuća, čak i ona najveća, biti gora od epiziotomije. Niti jedno istraživanje nije uspjelo dokazati da epiziotomija smanjuje učestalost napuknuća 3. i 4. stupnja, ali mnoga su dokazala da je medijalna (središnja) epiziotomija usko povezana s dubokim rasjekotinama.

Tekst: Primaljski vijesnik, br. 15, listopad 2013.

Foto: Thinkstock