Nedavno smo objavili priču britanske novinarke s njezinog porođaja: Rađala 54 sata u bolnim trudovima: Primalje me nisu htjele poslušati, na kraju sam rodila hitnim carskim rezom i naše čitateljice podijelile su svoja iskustva s poroda iz hrvatskih rodilišta.
"Uđite u grupu na Facebooku gdje žene pričaju o iskustvu poroda u Hrvatskoj. Mislila sam da pretjeruju, dok i sama nisam doživjela slično na Sv. Duhu. Ovo što Britanka navodi je još blago što mi žene u Hrvatskoj, pogotovo u Zagrebu, prolazimo. Ignoriranje od strane osoblja, izderavanje i vrijeđanje, prešutno davanje dripa, prešućivanje informacija, ignoriranje, naskakivanja na trbuh itd.... Žalosno da toga ima kod nas i u svijetu. Izgleda da kao društvo nismo puno napredovali. Uzaludan je napredak u medicini kad ljudi na prvoj crti u rodilištu ipak imaju preveliki ego, a premalo empatije i ljudskosti", napisala je jedna čitateljica u komentare ispod članka i potaknula nas da pitamo mame o njihovim iskustvima u hrvatskim rodilištima.
"Bilo prije 17 godina, muž nije mogao biti samnom, sve pohvale doktoru koji bio na porodu, za primalje i sestre nemam riječi hvale, neljubazne, drske, morala sam ih sama moliti da plahtu mi promijene. Sam porod je bio ok, iako na dripove, jedino baš bolno, epiziotomija bez anestezije. Rodilište u Zadru", opisala nam je čitateljica svoj porođaj u Zadru na Facebook stranici Roditelji.hr.
Svaki porođaj je individualan i svaka žena ima drugačije iskustvo, pa i ista majka koja je rađala više puta može imati sasvim suprotno iskustvo. U komentarima mnoge su mame imale priliku podijeliti svoja loša iskustva, ali bilo je i dobrih iskustava.
"Rodila sam dva puta u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu, 2013. i 2016. godine. Oba puta su bila predivno iskustvo. Sestre su prekrasne, suosjećajne i spremne pomoći, fizički i sa savjetom i brigom. Posebno moram istaknuti učenice Medicinske škole koje su bile na praksi 2013. Te djevojke su bile prekrasne. Nakon carskog sa općom anestezijom bilo mi je teško kretati se. Djevojke su mi pomagale oko tuširanja i kretanja. Dva prekrasna iskustva!", napisala je jedna čitateljica.
Kakvo je vaše iskustvo iz hrvatskih rodilišta?
No, većina čitateljica podijelila je strašna iskustva iz rodilišta, a neka prenosimo s Facebook stranice portala Story.hr:
'Porod - najveća noćna mora za mene'
"Polomili mi zdjelicu i sve mišiće... skoro sam iskrvarila i završila na operaciji koja je trajala 4 sata. Samo zato što me doktor nije saslušao i samo zato što eto oni su najpametniji. Skoro sam umrla, a beba je rođena vakuumom s omotanom pupčanom vrpcom. O bolu da ne pričam, lomljenje na živo bez ijedne injekcije protiv bolova i bez ijednog lijeka... Ali hvala Bogu sada nakon 8 mjeseci moja curica je dobro. A ovo ostaje najveća noćna mora za mene!"
"Slično sam prošla s prvim djetetom. Navečer u 23 h sam osjetila prve bolove, drugi dan ujutro u 5 h sam otišla u rodilište. Cijeli drugi dan i noć sam imala užasne bolove, praćene povraćanjem i povremenim gubitkom svesti, jer se nisam otvarala. Tek treći dan, oko 11 h, su me poveli na carski rez. Užas, kako ginekološko medicinsko osoblje može biti okrutno, kao da rađamo krvoločne životinje, a ne djecu!"
"Ja imam traume od 2012. i od 2020. ništa se nije promjenilo u tih 8 g..... 2020. sam rodila u predrađaoni jer nisu dobro procijenili kada će krenuti, prema meni se ponašala glavna sestra kao prema smeću (isto je i dobila natrag od mene jer ne dam na sebe i prijavu protiv njenog postupanja). Dosta je više bilo maltretiranja u rađaonama i na tim odjelima, nas majki i prvorotkinja. Svaka čast izuzecima kojih vjerujem ipak ima, ja nisam bila te sreće..."
"Ovako je i meni doktorica u Splitu rekla da nisam otvorena i da će me poslati u sobu, da imam nizak prag boli. Nije me uopće htjela poslušati. Nije me htjela poslati u rađaonu i na kraju rodila u predrađaoni. Posljedica toga pomaknuta zdjelica. Bogu hvala barem je sa bebom sve bilo u redu."
Nakon sati i sati trudova - hitan carski rez
"48 h trudovi pa hitan carski jer mladi doktori nisu htjeli slušati iskusnije i starije doktore i odmah carski nego po protokolu indukcija i sve popratno, dok im se sve nije zakompliciralo. Užas. Naše zdravstvo je katastrofa. Mi žene se toliko nažalost napatimo i nitko nikad kažnjen."
"Rijeka 2012., tad sam prvi i zadnji put rodila. Rekla sam nikad više. Sin ima posljedice od tog njihovog "prirodnog poroda" na kraju su me na živo pod hitnim carskim porodili jer je sin prestao disati. Prošla sam operacije sa sinom i stalno kontrole, bolnica se nagledala s njim za sve ono što u životu nisam za sebe. Ali bitno da se gura samo prirodan porod."
"Porod mi je najgore životno iskustvo... ja sam jedva izvukla živu glavu, s trajnim posljedicama, užas".
"Isti slučaj sa mojim prvim porodom 1983., ali nažalost beba rođena mrtva. To je strahota bila, bio je upitan i moj život, iako sam poželjela sa njom otići."
"Slično sam preživjela kao prvorotkinja, molila sam liječnika da me porodi carskim rezom, odbio je da bi me vezao za noge i ruke te mi se navalio na trbuh da tiska bebu na silu, bila sam 4 prsta otvorena, tim činom sam sva popucala, ruptura međice, vagine, krvarila sam i 2 sata nakon poroda je došao šivati me. Babice su ga bezbroj puta zvale, nije htio doći."
"Beba rođena ljubičasta, pupčana vrpca 2 puta omotana oko vrata. Izložio je naše živote opasnosti. Beba dobila infekciju, jedva živa ostala nakon mjesec i pol borbe tima pedijatrijskih liječnika. O sebi i kroz što sam prošla suvišno je govoriti...! E to su liječnici koji polažu Hipokrativu zakletvu, a svjesno je krše."
"Isto sam prošla i ja 2013. s prvim djetetom, trudovi i muka 33 h je trajala dok mi nije došao doktor koji me spasio, vidio da imam uski porođajni kanal i da se ne mogu otvarati niti uz drip i gelove što su mi sve stavljali. Nakon 33 sata patnje odvezena sam u operacijsku gdje sam konačno rodila na carski. Strašno je iskustvo bilo još za mene prvorotkinju, ali Bogu hvala sve je bilo u redu s djetetom i sa mnom. Prebrodila sam traume i 2 i pol godine nakon curice dobila sina i to prirodnim putem u samo 10 sati rađanja. Svašta žene prođu i prežive, ali zaboraviti ne može gotovo nijedna."
Jednom će se dogoditi da se neće uspjeti spasiti ta dva života
"Ne razumijem ako nešto ne želiš raditi, ne da ti se slušati, živcira te, zašto se školuješ za to, jer je tu dobra plaća? Ima puno poslova s dobrom plaćom gdje ne moraju kako kažu "trpjeti" urlike, još je žalosnije šta ih je većina i sama rodila i znaju kako je to, toliko omalovažavanja žena od strane samih žena, zbog čega? Dovode se u opasnost dva života, zbog čega? Što je to nekome stvarno užitak kad se tako ponašaju? Evo nemogu se nikako natjerat da razumijem to ponašanje pojedinih, ne mogu i gotovo. Sva sreća u moja oba slučaja svi divni i super iskustva, da boljelo je ko' sam vrag, ali nitko nikad nije povisio ton zbog toga niti išta krivo napravio ili rekao, svi su bili puni razumijevanja, ali žene drage i muškarci dragi, ako vam se ne da slušati i ne da raditi posao, molim vas nemojte, jer jednom će se dogoditi da se neće uspjeti spasiti ta dva života zbog vašeg nemara i ne da mi se, zar stvarno želite nositi to do kraja života na svojim leđima?"
· Reagiraj
