Intervju s prof. dr. Žarkom Alfirevićem

Povodom konferencije prePOROD 2013. - Izazovi i trendovi u maternalnoj skrbi u Hrvatskoj i Europskoj uniji - koja će se odviti u Zagrebu 15. travnja 2013. u organizaciji Udruge Roda, među predavačima bit će i Žarko Alfirević, ugledni liječnik iz Velike Britanije. Doktor Alfirević je već poznat našoj javnosti po stavovima koji podržavaju stalan rad liječničkog osoblja na humanizaciji odnosa prema trudnicama, rodiljama i rađanju kao i kritikama upućenim prema prodecurama rađanja u hrvatskim rodilištima.

je rođen u Zagrebu gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu 1984. godine. Nakon stažiranja kao mlađi doktor u Bolnici Sveti Duh u Zagrebu preselio se u Ujedinjeno Kraljevstvo. Trenutačno je profesor fetalne i maternalne medicine u bolnici za žene u Liverpoolu, jednoj od najvećih maternalnih bolnica u Europi s više od 8.300 poroda u jednoj godini.

Žarko Alfirević

Voditelj je odjela za zdravlje žena i djece na sveučilištu u Liverpoolu. Ima više od 170 publikacija odobrenih od struke i objavljenih u PubMed.

Vraćamo li se polako ponovno prirodi kad je riječ o porođaju? Radi li se o svjetskom trendu?

Mozda je primjerenije reći da se treba boriti protiv ekstrema. Ja sam imao prilike vidjeti trudnice u siromašnim dijelovima svijeta, posebno u nekim zemljama Afrike, kako rađaju kod kuće, u primitivnim uvjetima, bez ikakve prilike da dobiju potrebu medicinsku njegu u slučaju komplikacija. S druge strane, imamo porođaje carskim rezom 'na zahtjev' jer doktori i trudnice, pogotovo u privatnim klinikama, jednostavno nemaju vremena ni strpljenja čekati spontani porođaj. U zapadnom svijetu tražimo apsolutnu sigurnost kad letimo avionima ili vozimo automobile, pa nije čudo da to tražimo i kod porođaja. Nažalost, u toj želji za apsolutnom sigurnošću, pretvorili smo taj prekrasni fiziološki proces u bolest koja zahtijeva intenzivnu njegu za majku i dijete. I zato se mnogi u zapadnom svijetu pitaju nismo li otišli predaleko u medikalizaciji prođaja.

Rađaju li žene u Velikoj Britaniji uz manje medicinskih intervencija i što znate o situaciji oko porođaja u Hrvatskoj?

U Velikoj Britaniji veliku većinu porođaja obavljaju primalje bez prisustva liječnika, bilo u bolnici ili kod kuće. Ja jednostavno više ne mogu zamisliti moju praksu bez primalje kao dio tima. Stalno učimo jedni od drugih, jer kao doktori svugdje vidimo opasnost i probleme koje treba rješavati raznim 'zahvatima', a primaljama je to sve dio normalnog fiziološkog procesa. Istina je često negdje u sredini. U Velikoj Britaniji broj medicinskih intervencija tijekom trudnoće i porođaja, a i broj komplikacija, jako variraju od bolnice do bolnice. Upravo sada počinje velika inicijativa Kraljevskog Udruženja Ginekologa Velike Britanije kojeg sam ja član, u želji da istražimo i razumijemo razloge tih varijacija. Bilo bi dobro da se nešto slično pokrene i u Hrvatskoj. Hrvatske primalje i trudnice, a ne samo liječnici, bi trebali biti glavni pokretači takve inicijative. Trebamo raditi i učiti zajedno, a ne graditi barikade koje nas dijele.

U Hrvatskoj se liječnici često vode onom: "Od viška glava ne boli!" Što mislite o tome da se porođaj kod nas još uvijek često inducira, da rodilje prethodno treba klistirati i brijati, da se rodilji stavlja kanila u žilu u slučaju da zatreba, da se rodilju smješta u ležeći položaj i spaja na aparate dok čeka porođaj ili da se preventivno radi epiziotomija? Koliko sve te procedure za sobom povlače nove "nepotrebne" zahvate i traumatiziraju ženu i dijete?

Vođenje porođaja se mora individualizirati. Naše male bebe ne silaze s tvorničke trake. Kod mnogih trudnica indukcija porođaja s kanilom u žili, pa i epiziotomijom je apsolutno potrebna. I toga će, bojim se biti sve više ako žene budu rađale u četrdesetim godinama života. Kad bi moderna društva stvorila uvjete ženama da rađaju u ranim dvadestim, i imaju po troje, četvero djece, uvjeren sam da bi smo vidjeli epidemiju porođaja bez puno intervencija, pa i kod kuće.

U mnogim zemljama su primalje te koje porađaju, a liječnici se uključuju u slučaju komplikacija. Koliko je takav porođaj siguran i što mislite o porođaju kod kuće uz primalju?

I u Hrvatskoj primalje porađaju, ali u tome nemaju dovoljnu podršku od zdravstvenih struktura, liječnika i trudnica pa zato nemaju dovoljno utjecaja. Rješenje nije da porađaju jedni ili drugi nego zajedno kao tim, respektirajući jedni druge. Primalje i liječnici imaju znanja koja su komplementarna. Jedino kratkovidna zaštita profesionalnih interesa može biti prepreka da se taj odnos unaprijedi.

Propisuje li Europska unija procedure koje će se morati primjenjivati i u Hrvatskoj kad jednom uđemo u Europsku uniju? Hoće li se situacija samim time već promijeniti na bolje?

Ako nam političari i zakonodavci počnu naređivati kako će se djeca rađati, onda ja dajem ostavku na licu mjesta.

Prema vašem iskustvu kako i u kojem položaju žene "najlakše" i "najbrže" rađaju?

U zraku, vodi, na leđima, na stranu, na 'sve četiri', čučeći, kako kod im paše. Trudnice trebaju slušati svoje tijelo i trebaju osjećati da imaju punu kontrolu tijekom porođaja. Naš je posao, tu uključujem i očeve, bake, partnere, da im to osiguramo. Za ostalo će se pobrinuti priroda. I samo ponekad, odlično utreniran medicinski tim.

Želite li podijeliti vaše mišljenje o načinu kako žene kod nas rađaju ili samo želite podijeliti svoje iskustvo s porođaja, pridružite nam se na Forumu!

Intervju: Ivona Šatrak

Foto: Thinkstock

Još bi vas moglo zanimati:

"Da u Britaniji vodim porod kao u Hrvatskoj, završio bih na sudu" - Intervju s Intervju sa Žarkom Alfirevićem prof. dr., predstojnikom Klinike za ginekologiju i porodništvo Sveučilišta u Liverpoolu

Dobra primalja - uspješniji porođaj - Intervju s primaljom Erikom Spirić