Ispovijed Srpkinje koja je rodila u Njemačkoj

Iskustva sa poroda su raznolika i svatko je posebno na svoj način. Ipak, ima mnogo žena koje su imale negativno iskustvo, pa se zbog toga sjećaju svog poroda. Uglavnom su nezadovoljne načinom na koji se prema njima postupa u bolnici, a treba naglasiti da ima i zadovoljnih žena koje nisu imale nikakvih problema.

Liječnica porijeklom iz Srbije opisala je svoja dva poroda u Njemačkoj, a njezino svjedočanstvo iz istraživanja prenosimo u cijelosti:

"Iza sebe imam 2 poroda, oba u Njemačkoj. Moje iskustvo je nešto sasvim suprotno od svih onih koje sam pohađala, prvo kao učenica srednje medicinske škole "Beograd" (smjer dječja medicinska sestra), a potom i na studiju medicine u Beogradu.

Moje iskustvo promatrača ulijevalo mi je strah i misli su krenule u smjeru da ću, kad dođe vrijeme za porod, sigurnon ga platiti u privatnoj bolnici, a ne prolaziti takvu traumu to se događa skoro svakoj ženi u rodilištima diljem Srbije.

Prvo rođenje

Naime, moj prvi porod je bio rizičan. Pukao mi je vodenjak prije trudova. Plodna voda bila je crna i kao liječnik znao sam da to nije dobar znak.

Uplašila sam se jer znam da je to indikacija za hitan carski rez na koji tada stvarno nisam bila spremna jer mi je cijela trudnoća protekla bez problema što bi se medicinskom nomenklaturom opisalo kao b.o.

Kad sam stigla u rodilište, babica je moju paniku uspjela pretvoriti u smirenost i osjećaj sigurnosti. Bila sam inducirana, trudovi su krenuli polako.

Mogla sam se slobodno kretati, piti vodu, čaj, sok, ponuđeno mi je da jedem ako sam gladna, nakon nekoliko sati trudova ponuđeno mi je da, ako želim, mogu leći u kada puna vode, što sam prihvatio.

Očekivala sam da ću leći u kadu u WC-u, ali dočekala me soba s kadom, prigušenim svjetlom, upaljenim svijećama, eteričnim uljem. Kada je bila pun vode, ležala sam u vodi 4 sata, dok nije počela napetost.

Potom sam se vratila u rađaonu koja sliči sve samo ne bolničkoj sobi. A najveća vrijednost mog iskustva bila je u tome što sam uspjela roditi u položaju koji mi je tijelo reklo, a ne u položaju koji su mi naredili liječnik ili primalja.

Mom sinu je pupčana vrpca 4 puta bila omotana oko vrata, ali niti jednom nisam osjetila paniku od onih koji su me pratili kroz porod. Dijete sam rodila ležeći na boku.

Drugo rođenje

Za drugi porod je bilo još opuštenije. Puštala se glazba. Smijalo se. Slavilo se rođenje. Dijete je rođeno u čučećem položaju. Osjećao sam se kao da sam na najsigurnijem mjestu na svijetu.

Oba poroda pamtit ću do kraja života kao najljepše događaje u životu. Jer takav bi porod trebao biti i jest. A takvo bi iskustvo trebala imati svaka žena. U Njemačkoj se godišnje rodi oko 770.000 beba, a vakuum se koristi za oko 44.000.

Shutterstock

Što se Christlerovog zahvata tiče, sve ovisi o rodilištu. U nekima je zabranjeno koristiti, u nekima nije (to su veća rodilišta gdje je veći promet), a kad se radi, radi se uz suradnju žene. Žena kaže kada ima pritisak da gura, a onda se s tim pritiskom lagano pritisne trbuh da pomogne. Ne skače divljački po trbuhu.

Odnos prema rodiljama mogu samo komentirati osim da je porodilja boginja koja se tako i tretira. Pomaže joj se na sve moguće načine kako joj se može pomoći. Nema vike, galame, vrijeđanja.

U pravilu porodu prisustvuje samo primalja koja na temelju procjene poziva liječnika. Na mom prvom porodu je bio prisutan, na drugom nisam ni kod koga od doktora bila.

Prisutnost porođaja se podrazumijeva i ne naplaćuje se dodatno. Partner može biti suprug, majka, sestra, prijateljica, tko god.

Što se tiče epiziotomije, ona se nije radila nekoliko desetljeća. Žena pukne sama, a kasnije zaraste. Uvijek je bolje da žena pukne sama, jer će puknuti da ne dođe do oštećenja krvnih žila i živaca, za razliku od epiziotomije, gdje se režu i živci i krvni sudovi" navela je u svom iskazu liječnica iz Srbije.