ONE SU MI POMOGLE DA VJERUJEM SEBI I NE PANIČARIM: Dirljivo pismo novopečene mame primaljama

Biti primalja je poziv koji sa sobom nosi izazove, ali i radosti. Primalja je tu, da pomogne dolasku novoga života, da brine o majci koja rađa, da je utješi, pomogne joj da prebrodi strahove i istrpi bol.

Dala si mi dva najbolja poklona koja sam mogla zamisliti - moju bebu i prekrasno iskustvo poroda. Pomogla si mi donijeti svoje voljene na svijet.

Vjerovala si u mene.

Iskreno, dala si mi snagu da vjerujem u sebe.

Dijelila si intimne trenutke sa mnom, mojim suprugom, mojom majkom i mojim djetetom. Bili ste savršeni vođe.

Rodila sam tri puta. Svaki je bio drugačiji i poseban na svoj način.

Moje su mi primalje pomogle da se osjećam moćno i da ne paničim.

Podigle su me i pomogli mi pomaknuti planine. Za većinu nas porod nije lak, niti približno. To je jedna od najtežih stvari koje sam napravila u životu. Ipak, to je čudo i dokazuje da ste jedna snažna mama.

Primalje su mi pomogle da samouvjereno i mirno uđem u sve. Moje su se primalje odnosile prema meni s poštovanjem. I nježno.
Bili su nježne, fine, na onaj majčinski način.

Natjerali su me da 100 posto uživam u svom vremenu.

Slušale su me, ali stvarno su slušale, o svim brigama.

One su bili ključni dio mog tima. Nikada se nisu postavile tako da mogu osjetiti podjelu između mene i njih. Uvijek smo bili MI.

Primalje su mi pomogle da vjerujem putovanju i da ne gubim vrijeme na sumnju.

Natjerale su me da vjerujem da sam stvarno jaka, nevjerojatna, mama borkinja.

Znali su što rade i kako reagirati u svakoj situaciji.

Moje su primalje bile mirne.

Bile su sa mnom u hodniku i unijeli potpuni mir i pozitivu u sobu. Nisu me pritiskale, niti su stalno ispitivale kako se osjećam. Pustile su me da si kažem kada sam bila spremna gurati i zajedno su sa mnom radile na sigurnom dolasku bebe.

Kad sam rodila drugo dijete, imali smo problem. Glava je izašla, ali su oba ramena zapela. I u tom trenutku bile su potpuno mirne, ali djelotvorne, tako da nisam ni skužila da postoji problem.

Moja primalja Aki, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće na mom porodu sa svojim prvim djetetom, učinila je sve što je potrebno da moja Lucy ostane živa i zdrava na mojim prsima.

Kad se sjetim svega od poroda, najvažnije mi je da su primalje cijelo vrijeme poroda bile uz mene. Ne s vremena na vrijeme i ne samo kad sam trebala gurati. Cijelo vrijeme.

Njihova stalna prisutnost me podržavala, osjećala sam se sigurno i spremno. Spremna za porod, spremna postati majka.

Stoga, mojim dragim primaljama: hvala vam što ste bili nevjerojatan izvor podrške i ohrabrenja tijekom mog poroda. Bile ste sa mnom tada, i zauvijek si - u pričama i u mom srcu.