10 osobina koje imaju toksični roditelji

Kada djeca odrastaju uz takvo ponašanje roditelja, to ih potpuno demoralizira i uništava njihovo samopouzdanje.

Shutterstock

Toksičan odnos između roditelja i djece može utjecati na psihičku dobrobit mališana, dovesti do trauma kod djece, kao i do dugotrajnih problema.

Što je toksično roditeljstvo?

Emocionalno zdravi roditelji razumiju osjećaje svojih nasljednika, potiču ih da slijede svoje snove, znaju se ispričati kada pogriješe, a probleme rješavaju zdravom komunikacijom. S druge strane, u toksičnim obiteljima roditelji kritiziraju, kontroliraju djecu, često zanemaruju dječje potrebe i općenito imaju štetno ponašanje koje može postati vrlo destruktivno.

Kada djeca odrastaju uz roditelje koji neprestano trpe osude i kritike za njihovo ponašanje, osobnost, postupke, to ih potpuno demoralizira i uništava njihovo samopouzdanje. Toksični roditelji svakako su oni koji na bilo koji način fizički ili psihički zlostavljaju djecu.

Toksičnost u tom smislu, doduše, nije medicinski termin niti jasno definiran pojam, već se može reći da toksičnost uključuje sve roditeljske postupke koji djeci uskraćuju ljubav, toplinu i brigu te ih drže u strahu i osjećaju krivnje.

Svijest o toksičnosti, odnosno ponašanju koje je loše za djecu, shvaćanje da je takvo ponašanje nedopustivo, prvi je korak u prevladavanju ovog problema.

Evo kakvo je ponašanje tipično za toksične roditelje.

1. Egocentrično ponašanje

Neki su roditelji stalno fokusirani na sebe, nedostupni djeci, sebični i ne mare za potrebe mališana. Fizički i psihički nisu povezani sa svojim nasljednicima, odbijaju razumjeti osjećaje drugih, piše Parenting.firstcry.com.

2. Emocionalne reakcije

Toksični roditelji ne mogu kontrolirati svoje emocije što dovodi do emocionalnih ispada i nepredvidivog ponašanja. Često reagiraju prenasilno i postaju dramatični.

Shutterstock 

3. Previše kontrole

Toksični roditelji odbijaju vidjeti svoju djecu kao odrasle osobe koje imaju vlastitu osobnost i mogu samostalno donositi odluke. Umjesto toga, oni kontroliraju svoju djecu ili novcem ili osjećajem krivnje. Narušavaju privatnost svojih nasljednika čitajući njihove poruke, namećući im savjete koje nitko nije tražio, kao i poduzimajući neke korake koji utječu na živote djece, a da ih o tome nisu konzultirali.

4. Prezahtjevnost

Prezahtjevni roditelji očekuju od djece da zanemaruju sve svoje obveze, kako bi zadovoljili neke mamine ili tatine potrebe. Stalno se služe prijetnjama ili manipuliraju kako bi pridobili pozornost svojih nasljednika.

5. Emocionalno zlostavljanje

Okrutne šale, ali i neumjesni komentari upućeni partneru pred djecom, mališane jako posramljuju. Također, roditelji koji pred djecom govore o novčanim problemima, svađaju se, mogu se klasificirati kao otrovni.

6. Manipulacija

Toksični roditelji mogu biti vrlo manipulativni, izvrćući istinu kako bi se prikazali u dobrom svjetlu. Oni koriste krivnju, poricanje ili trivijalizaciju kako bi postigli svoj cilj.

7. Nepotrebne rasprave pred djecom

Naravno, ponekad dođe do svađa među partnerima, ali poanta je da te svađe budu privatne, a ne da se igraju pred djecom. Vrištanje i vikanje djeci šalju potpuno pogrešne poruke o tome kako riješiti sukobe.

Shutterstock  'Djeca ne učvršćuju brak. Stabilni brakovi su stabilni bez obzira na to koliko djece ima', objašnjava psihijatar

8. Konstantno kritiziranje

Toksičan roditelj nikada nije zadovoljan bilo čime što dijete radi, bilo kojim njegovim postignućem. Uvijek za sve krivi dijete, ukazuje mu na mane, zadirkuje ga i namjerno pokreće teme za koje zna da bi malome mogle nauditi.

9. Tretiranje djeteta kao odrasle osobe

Kada u obitelji nema jasno definiranih granica, onda su i uloge njezinih članova nejasne, zamagljene. Toksični roditelji često otkrivaju djeci probleme koji nisu primjereni njihovoj dobi, prenose im stvari iz svađe s partnerom, negativno komentiraju partnera...

10. Čuvanje tajne

Toksični roditelji odbijaju priznati problem, umjesto toga vjerujući da šutnja može izbrisati neke traumatične situacije. Također zabranjuju djeci da o tome pričaju, a za to krive vršnjake, druge osobe iz okoline ili pričaju o tome kao o fazi razvoja.