Znakovi da ste prestrogi prema djetetu: Vikanje može imati trajne posljedice, kao i fokusiranje na njihove greške

Roditelji se često osjećaju kao da ne rade dovoljno za razvoj svoje djece. Uvijek postoji aktivnosti na koju mogu upisati svoju djecu, naučiti ih novu vještinu, potaknuti da više uče ili više pomažu u kući. Međutim, uspoređivanje vlastite obitelji s drugom, ili s nekim 'standardnom', može ostaviti osjećaj da nikad nismo dorasli. 

Preporučila je roditeljima da pažljivo promotre područja života svoje djece kojima posvećuju najviše pažnje, vremena i energije. Roditelji možda ne cijene samo ocjene svog djeteta niti toliko govore o njima, ali ako spominju akademike tijekom svakog razgovora, to bi mogla biti poruka koju djeca dobivaju.

'Mnogi roditelji misle da ne naglašavaju previše postignuća. Ali kada zastanu kako bi preispitali svoje razgovore, mogu uvidjeti kako njihovo ponašanje njihovoj djeci priča drugu priču', ističe Wallace.

Stručnjaci za mentalno zdravlje progovorili su znakovima da je roditelj prestrog prema svom djetetu. Evo što su rekli: 

Vaše se dijete osjeća loše na način koji nije potreban

Kao njihov roditelj, često im morate prenositi vijesti koje djeca ne žele čuti. Psiholog Eran Magen naveo je sljedeće uobičajene primjere: govorite im da je vrijeme da izađu iz bazena, prisiljavate na spavanje, tražite sudjelovanje u kućanskim poslovima ili ograničavate privilegije kako bi im pomogli da se usredotoče na školske obveze. 

Ali postoji niz mana kada je u pitanju prenošenje ovih poruka. Magen je predložio da roditelji postave neka važna pitanja sebi. 

'Je li potrebno da se moje dijete sada osjeća ovako loše? Postoji li drugi način na koji mogu podržati djetetove i svoje potrebe na način koji bi rezultirao manjom nelagodom za moje dijete i pomogao održati pozitivan ton u našem odnosu?', naglasio je. 

Nećete svaki put uspjeti, sigurno će doći trenutak u kojem ćete izgubiti hladnokrvnost i vikati. Ali ako ste pažljivi prema iskustvima svog djeteta i dajete prednost svojoj vezi s njim, možete osigurati da većina vaših interakcija neće ugroziti vaš odnos.

Fizički ste grubi prema svom djetetu

Udaranje djece više nije uobičajeno, i to s dobrim razlogom. Fizička ozljeda može trenutno riješiti probleme u ponašanju, ali ne pomaže djeci da nauče empatiju. Također prijeti osjećaju sigurnosti koji imaju s vama, njihovim skrbnikom.

Ali fizička grubost može biti i suptilnija. Zgrabiti dijete za zapešće i odvući ga, na primjer, savršeno je prikladan način da ga izvučete iz opasnosti, kao što je nadolazeći automobil. No vjerojatno je previše ako jednostavno odgađaju izlazak iz bazena, i to bi moglo prestrašiti vaše dijete.

Drugi način na koji se to može manifestirati, navodi Magen, grubo je rukovanje predmetima koje dijete drži ili do kojih mu je stalo (na primjer, otimanje igračke ili hrane). Otimanje je brz i učinkovit način da iz djetetovih ruku izvučete čokoladicu ili iPad, ali to je vrsta interakcije koja dugoročno može oštetiti vaš odnos.

Vaš ton je nepotrebno oštar

Iako smo svi bili u situaciji da smo morali viknuti 'Stani!' što glasnije kada vidimo da naše dijete radi nešto opasno, ponekad je naš ton pretjerana reakcija. Ponekad možda vičete oko skupljanaj igračaka ne zato što je stvar hitna, već zato što ste umorni i gubite strpljenje.  

Kada želimo potaknuti naše dijete da nešto učini, obično je učinkovitije sagnuti se da ga pogledate u oči i koristite tiši glas. Magen je naveo primjer da vikanje: 'Tommy, nemoj to učiniti!" ima lošiji učinak od gledanja u oči i govorenja: 'Tommy, molim te, nemoj to činiti. Mogao bi se razbiti prozor, što bi te moglo ozlijediti'.

Iako nitko ne može održati takav mir u svakoj situaciji, možda ćete otkriti da vaše dijete bolje reagira na smirene, razumne zahtjeve nego na viku.

Ako niste sigurni jeste li prešli granicu, pratite djetetovoj reakciji. Ako izraze šok ili se ukoče, nesigurni su kako reagirati, to je znak da je ponašanje roditelja bilo ekstremno u odnosu na stvari koje taj roditelj obično radi s ovim djetetom', navodi Magen.

S vremenom, kumulativni učinak takvih interakcija može dovesti do toga da dijete ne vjeruje roditelju ili otupi na njihovo ponašanje.

Odbacujete perspektivu svog djeteta

Je li slatkiši prikladno predjelo za večeru? Ne, ali to ne znači da se trebate rugati djetetovoj želji za slatkim. Moguće je reći svom djetetu ne i postaviti granice na način koji mu pokazuje poštovanje.

'Odgovaranje s 'Ono što želiš nije važno' ili 'Ja ću ovdje donositi odluke' bio bi primjer preoštrog govora, čak i ako je ton blag', rekao je Magen.

Još jedan izraz koji može uzrokovati štetu prekomjernom uporabom je 'Zato što sam ja tako rekao'. Kada možete smireno objasniti razlog zašto ste rekli ne ili nametnuli granicu, manja je vjerojatnost da će se djeca opirati. 

Mogli biste reći nešto poput: 'Slatkiši su ukusni. Ali moram se pobrinuti da dobiješ sve hranjive tvari koje su ti potrebne za rast. Možemo pojesti nekoliko komada nakon večere.'

Fokusirate se na njihove pogreške

Svi želimo da naša djeca izbjegnu ponavljanje istih pogrešaka. Ali pohvaliti ih kada učine pravu stvar, općenito je učinkovitije nego ih ukoriti kada to ne učine nešto kako treba. Također se ne želite usredotočiti na pogreške isključujući druge kvalitete i atribute vrijedne divljenja, rekao je Chinwé Williams, ovlašteni savjetnik u Atlanti i koautor knjige 'Seen: Healing Despair and Anxiety in Kids and Teens Through the Power of Connection'.

Iako želite od svoje djece imati visoka očekivanja, važno je da ona shvate da ih volite bez obzira na to.

'Kada dijete ne uspije zadovoljiti tako visoke standarde, ono može vjerovati negativnim stvarima o sebi', rekao je Williams.

Biti grub prema svojoj djeci na ovaj način može imati trajne posljedice za njih. 

'Mogu razviti unutarnji dijalog koji je pretjerano kritičan i početi vjerovati da ne mogu učiniti ništa kako treba. Ili mogu razviti strah da nisu dovoljno dobri, što dovodi do preokupacije njihovim uočenim manama, a ne njihovim uspjesima', rekao je Williams.

Imate pretjerana pravila

Važno je uspostaviti i držati se određenih pravila i granica zbog sigurnosti, zdravlja i održavanja odnosa. Ali ne samo zato što možete.

'Struktura je dobra. Međutim, previše pravila može biti kontraproduktivno. Pravila bi se trebala svesti na minimum i trebala bi se usredotočiti na cjelokupni stav ili način postojanja, a ne na pojedinačne pogreške',rekao je Williams.

Ako se vašem djetetu ne sviđa što je za večeru, na primjer, ipak ima smisla pozvati ga da dođe za stol i bude s članovima obitelji. Ali tjerati ih da pojedu šest zalogaja svake stavke na tanjuru vjerojatno je previše i moglo bi se pretvoriti u dugotrajnu borbu za moć svake večeri. Postoji i šanse za dugoročnije posljedice u ponašanju.

'Studije su pokazale da djeca odgajana u strogom roditeljskom stilu mogu razviti probleme u ponašanju kao što su prkos, hiperaktivnost i agresija. Osim toga, mogu pokazati emocionalne probleme poput tjeskobe ili nestabilnosti raspoloženja kada stvari ne idu kako žele', rekao je Williams.

Što učiniti ako smatrate da ste bili prestrogi?

Baš kao što vaše dijete neće moći u svakom trenutku ispuniti sva očekivanja u ponašanju, tako ćete i vi u jednom trenutku podbaciti u načinu na koji disciplinirate svoju djecu. Možda vičete, zgrabite iPad ili kažete na kraju razgovora: 'Zato što sam ja tako rekao'.

Najvažnije je ono što učinite nakon svoje pogreške u odgoju i ponašanju. 

'Kad roditelji ne učine nešto nakon pogreške, negativni osjećaji se nakupljaju i mogu se pretvoriti u ljutnju. Popravak je važan proces rješavanja i ponovne izgradnje povjerenja i veze', rekao je Williams. 

Magen je preporučio da počnete isprikom kako vaše dijete ne bi bilo zabrinuto zbog interakcije. Zatim objasnite što ste učinili ('Vikao sam na tebe kad si tražio još sladoleda'). Preuzmite odgovornost za ono što ste učinili i recite što mislite kako se vaše dijete osjeća ('Nije tvoja krivnja i sigurno je bilo strašno čuti me kako vičem').

Možete navesti razlog za svoje ponašanje, ali nemojte to postaviti kao ispriku. Iskreno se ispričajte, objasnite što biste voljeli da ste učinili umjesto toga i što planirate učiniti sljedeći put. 

Williams je predložio da na kraju razgovora podsjetite svoje dijete da ga volite.