Polazak u vrtić ili jaslice velika je promjena u životu djeteta. Ono se prvi put susreće s novom sredinom i novim obrascima pa je posve normalno da se u njegovu malenome biću pojavljuju brojni strahovi, posebice strah od odvajanja od roditelja. No ova promjena utječe i na roditelje jer se neki od njih prvi put odvajaju od svoga djeteta na duže vrijeme.
No utješno je što se većina djece nakon nekoliko tjedana uspije prilagoditi na vrtić, prestaje plakaati pri opraštanju i boravljenju u vrtićkoj skupini. Dijete polako prihvaća novu sredinu, razvija se povjerenje u odgojiteljice, uspostavlja se igra s drugom djecom i sudjelovanje u aktivnostima u vrtiću.
Regresivna ponašanja djeteta, kao što su ponovna potreba za dudom varalicom ili privremeno vraćanje na pelene, nestaju i dijete nastavlja svoj razvojni tijek. Svakodnevne bitke oko jedenja i spavanja kod kuće ili u vrtiću također nestaju s vremenom.
Kod neke djece reakcija na promjenu povlači se već unutar prvih nekoliko tjedana, što stručnjaci smatraju lakom prilagodbom. Razdoblje prilagodbe smatra se srednje zahtjevnim kada se promjene u ponašanju povlače unutar mjesec dana, a otežanom je smatramo kod djece kod koje ove promjene traju dulje od mjesec dana.
I roditelji prolaze fazu prilagodbe
Kako vrijeme prilagodbe odmiče, roditelji se često susreću s umorom, frustracijom, osjećajem bespomoćnosti, a često i sumnjom u svoje odluke ili čak osjećajem krivnje, jer ustraju na djetetovim odlascima u vrtić koje dijete ne prihvaća.
Iako se ponekad teško nositi s njima, ove su emocije normalan dio ovog perioda. Međutim, važno je osvijestiti da one unose napetost u odnos roditelja i djeteta, koja ne doprinosi rješenju situacije. No izražavanjem sumnje i zabrinutosti u situacijama odvajanja, djetetu zapravo šaljemo dvosmislenu poruku. Dijete čuje riječi kojima ga umirujete i izražavate povjerenje da će sve biti u redu, ali osjeća vašu zabrinutost.
Neki roditelji i sami teško prihvaćaju ovo novo razdoblje u životu djeteta, posebice ako je to njihovo prvo dulje odvajanje. Jako je važno osvijestiti da ponekad postoji dio nas kojemu su djetetove burne reakcije pri prvim rastancima potvrda da smo djetetu važni. Tijekom odrastanja postoji niz razdoblja u kojima je potrebno pustiti dijete, ali je važno znati da time ne nestaje povezanost roditelja i djeteta. Ona je utkana u dijete od najranije dobi, a djetetovo otvaranje prema svijetu oko sebe i rastuća samostalnost je ne mogu narušiti.
Što sve utječe na prilagodbu?
Na tempo kojim dijete prihvaća novu sredinu utječe niz čimbenika, a kada ih spoznate, moći ćete lakše pristupiti ovome problemu.
1. Djetetova dob
Mlađa djeca sklonija su burnijim reakcijama tijekom prilagodbe. Reakcije djeteta mogu biti posebno izražene ako se polazak u jaslice odvija istovremeno s pojavom straha od odvajanja. Radi se o uobičajenoj fazi djetetovog razvoja koja se najčešće javlja između 6. i 24. mjeseca djetetovog života, a vrhunac postiže oko 18 mjeseca. Nakon dobi od 2 do 3 godine djetetove mentalne sposobnosti čine mu mnogo lakšim shvatiti svrhu vrtića, privremenu prirodu odvojenosti od roditelja i uživati u njegovim dobrobitima.
2. Djetetov temperament
Ako je prilagodba vašeg mališana nešto izazovnija nego kod njegovih vršnjaka, na njenu duljinu vjerojatno dijelom utječe djetetov temperament. Razmišljajući o tempu s kojim će vaše dijete prihvatiti novu sredinu važno je uzeti u obzir kako inače reagira na ono što mu je novo i nepoznato, odnosno koliko je znatiželjno i spremno na istraživanje nepoznate okoline, kao i kako se inače nosi s promjenama u svakodnevici.
3. Stupanj promjene
Predvidljivost svakodnevnih rutina djetetu pruža osjećaj sigurnosti. Što se raspored spavanja, hranjenja i igre u vrtiću više razlikuje od rutina koje je dijete uspostavilo kod kuće, bit će mu potrebno više vremena da ih prihvati.
4. Izostanci iz vrtića tijekom perioda prilagodbe
Česta pobolijevanja i drugi izostanci iz vrtića u razdoblju prilagodbe narušavaju proces koji dijete mora proći i produljuju djetetove reakcije na promjenu.
5. Roditeljski strahovi i oklijevanje
Odvajanje od djeteta i prepuštanje odgovornosti za dijete drugima može biti emocionalno vrlo teško za roditelja. Roditeljski strahovi i brige često budu dodatno pojačani djetetovim burnim reakcijama pri odvajanju, koje unose sumnju u njihovu odluku.
Svojim neverbalnim reakcijama, kao što je oklijevanje pri odvajanju ili žalost, djetetu šaljemo dvostruke poruke. Promjene u ponašanju povezane s prilagodbom na vrtić obično su ustrajnije i kod djece koja nisu imala kontakt s većim brojem djece i odraslih, djece roditelja koji su skloni pretjerano ih štititi od neugodnih iskustava, djece koja nisu pripremana na boravak u ustanovi itd.
Iako je proces odvajanja težak, on je samo prolazna faza u razvoju vašega djeteta, a boravak u vrtiću djetetu omogućava postizanje novih razvojnih prekretnica, važna je stepenica u stjecanju samostalnosti, kao i socijalizaciji s drugom djecom.
Stoga, važno je da prije svega vi, kao roditelji, imate pozitivan stav prema vrtiću ili jaslicama te da ovo razdoblje prilagodbe podnesete 'mirne glave'. Djetetu ćete najlakše dati osjećaj sigurnosti ako kroz vaš primjer vrtić doživi kao pozitivan događaj u svome životu.