Dobra komunikacija ključna je za odličan odnos s djeteom i za njegov razvoj. Pozitivna komunikacija s djecom podrazumijeva obraćanje pažnje na ono što govore, poštivanje djetetovih osjećaja, ali i upotrebu prikladnog tona glasa. Drugim riječima - bez vikanja, molim! No nije samo to ključno za harmoničan odnos na relaciji djeca-roditelji. Postoji još 8 loših navika kojima potkopavate komunikaciju s djecom. Provjerite radite li nešto od sljedećeg i pokušajte to ispraviti:
1. Previše složenih rečenica - Ljudski mozak, posebice dječji, ne može procesuirati previše stvari odjednom. To može biti jedan od razloga zašto djeca ne slušaju kad govorimo u dugačkim monolozima ili zavisnosloženim rečenicama bez kraja i konca. Razdvajanje “problema” na manje dijelove i pojednostavljivanje rečenica imat će bolje rezultate. Koristite jednostavne i kratke rečenice kad želite da dijete brzo shvati i čuje vas.
2. Ne ucjenjujte i ne prigovarajte - Svako jutro se borite s djetetom da dovrši doručak, da se odjene, obuje… Jednom riječju, da više krenete. Kukate, zanovijetate, ucjenjujete i sve vam to oduzima previše živaca, a dijete se trudi raditi baš suprotno od svega što ga molite. Nije čudno, djeca već poznaju taj scenarij i čekaju odigravanje cijele predstave pa se ne žure. Pokušajte radije uvesti neku igru u cijelu priču, možda se stvar ubrza.
3. Zato što ja tako kažem - Jedna od najvećih gluposti koju roditelji često misle jest ta da dijete treba poslušati zato što je roditelj to tako rekao. Zato što ste vi to rekli ne govori ništa o razlozima koje imate. Jednako kao što poštujete drugu odraslu osobu i objašnjavate joj razloge zašto želite da ona nešto učini, tako biste trebali poštovati i dijete koje treba znati zašto je nešto vama važno. Uzmite si vremena i objasnite djetetu svoje motive i učinite to normalnim tonom. Vjerojatno će vas s vremenom shvatiti.
4. Pretvaranje i laganje - Djeca su pametnija nego što smo mi toga svjesni. Ne morate podjetinjiti ili lagati kako biste ih naveli da vas poslušaju. To možete raditi jedino ako se šalite, izvodite nešto s ciljem da nasmijete dijete. Djeca razumiju puno toga i pretvaranje će prepoznati i doživjeti negativno, često kao prevaru.
5. Ne radite nešto drugo - Djeca vole misliti kako su važna i važno je omogućiti im da to misle. Ako vam se dijete obraća, a vi razgovarate na telefon, odmaknite slušalicu, kratko poslušajte što je posrijedi i zamolite ga pričeka da završite razgovor. Kad završite razgovor, pitajte što je trebalo. Pokušajte biti dosljedni jer dijete se treba naučiti da imate pravo na telefonski razgovor.
7. Korištenje osjećaja krivnje - Ako želite potaknuti dijete da pokupi svoje igračke, izbjegnite koristiti se tonovima ili razlozima koji izazivaju osjećaj krivnje. Kao što je poznato, djeca se ne rađaju s osjećajem empatije za drugoga, ali uče o tom osjećaju promatrajući roditelje. Želite li da se vaše dijete osjeća loše, nauči taj princip i koristi ga ubuduće u odnosu s vama ili u odnosima koje će graditi kasnije u životu? Promislite kakve mu vrijednosti prenosite svojim primjerom. Ukazujte mu na to da treba pospremiti igračke zato što je to dobro, korisno i vrijedno za njega, a ne zato što ćete se vi inače loše osjećati ili biti nesretni.
8. Prijetnje - Poanta nije da odgojimo djecu koja će tražiti krivnju u drugima ili se stalno za nešto tužiti, već djecu koja će misliti. Prijetnje koje bi trebale natjerati dijete da nešto učini mogu oslabiti djetetov osjećaj samopouzdanja i mogu biti poprilično destruktivne. Prijetnje bi mogle poljuljati povjerenje u vas kao roditelja odnosno temelja djetetove sigurnosti i zadovoljstva. Dijete bi moglo zaključiti da nećete biti tu za njega uvijek kad će trebati vašu zaštitu.