Nekad se smatralo da djeca mogu biti pristojno odgojena samo ako su roditelji prema njima strogi. Uostalom, cilj postavljanja pravila je oblikovanje dječjeg karaktera. Međutim, ponekad strogost prelazi sve granice pa postane toksična, disciplina postaje kontrola, a briga postaje strah.
Ova promjena se ne događa preko noći i lako može doći iz želje roditelja da zaštititi dijete i pokažu mu svoju ljubavu. Postoje neki znaci koji pokazuju da strogo roditeljstvo prelazi u toksično i ako se prepoznate, pokušajte to promijeniti korak po korak.
1. Poslušnost je jedina opcija
U brojnim obiteljicama od djece se očekuje da poštuju svako pravila bez pitanja "zašto". S vremenom, ovo može dovesti do stvaranja okruženja u kojem mišljenja nisu dobrodošla, a ispitivanje postaje pobuna. Ono što počinje kao stvaranje discipline može nesvjesno ugušiti prirodnu radoznalost i emocionalne potrebe djeteta.
Toksična promjena počinje kad nema prostora za diskusiju, samo uputstva i posljedice. Nedostatak dijaloga može stvoriti emocionalno udaljene odnose gdje strah zamjenjuje povjerenje. Djeca uče šutjeti - ne zato što se slažu, već zato što se boje govoriti.
2. Prihvaća se samo savršenstvo
Lijepo je željeti da djeca postavljaju visoke ciljeve, ali stalno podizanje ljestvice van dosega može biti emocionalno iscrpljujuće. Mnogi strogi roditelji vjeruju da će još više pritiska na mališane dovesti do uspjeha. Ali ako svaku grešku dočeka kritika umjesto podrške, djeca počinju povezivati svoju vrijednost s učinkom.
Ovo postaje toksično kad se djeca osjećaju nedovoljno dobro, čak i kad daju sve od sebe. Na taj način tiho i neprimjetno uče trčati za odobravanjem umjesto za srećom. Dugoročno, ovaj pritisak može dovesti do anksioznosti, sagorijevanja ili čak straha od pokušaja uopće, prenosi Times of India.
3. Kontrola nosi masku brige
Strogo roditeljstvo često uključuje postavljanje čvrstih granica, što je u redu. Ali problemi nastaju kad te granice postanu čvrsti zidovi. Odabir prijatelj ili hobija je nešto što je ipak duboko osobno i u čemu mališani trebaju imati riječ. Ipak, u nekim domovima takvi izbori su prije izravni nego vođeni.
Ovo postaje toksično kad djeci nije dozvoljeno donositi odluke koje odgovaraju uzrastu, čak ni one koje uključuju bezopasne pokušaje i greške. Međutim, to s vremenom ometa njihovo stjecanje samostalnosti i počinju se bojati donošenje odluka. Ono što izgleda kao briga roditelja može tiho krasti djeci samopouzdanje iznutra.
4. Emocije se tretiraju kao slabost
Neki strogi roditelji vjeruju da je izražavanje tuge, straha ili bijesa znak slabosti. Dakle, djeci se često kaže da "očvrsnu" ili "prebole". To roditeljima može zvučiti kao ohrabrenja, ali u stvarnosti omalovažava i ne prihvaća njihova osjećanja.
Kad emocije ne smiju osjetiti ili izraziti, djeca uče zakopavati, a to je vrlo toksično jer se te neobrađene emocije često vraćaju kao anksioznost, depresija ili emocionalna povlaćenja. Svatko zaslužuje osjećati se saslušanim, posebno u trenucima ranjivosti.
5. Ljubav je uvjetovana
U nekim strogim obiteljima ljubav se pokazuje kroz disciplinu, doprinošenje obitelji ili dostignuća. Zagrljaji su rijetki, a pohvale još rjeđe. Djeca koja odrastaju u takvom okruženju počinju vjerovati da se ljubav mora zaslužiti dobrim ponašanjem ili visokim rezultatima.
Ovo stvara toksično okruženje u kojem se naklonost roditelja prema djetetu povlači nakon grešaka, a toplina i ljubav se nude samo kad je mališan dobar, uspješan. S vremenom, ovaj uvjetovani oblik ljubavi tjera djecu da počnu sumnjati u vlastitu vrijednost. Čežnja da se osjećate bezuvjetno voljenim nikada ne nestaje, ona se samo krije iza usiljenih osmijeha i tihe patnje.
