Sreća – svi je tražimo, svi joj težimo, ali koliko je zapravo razumijemo? U novoj epizodi podcasta Rastući s djecom o sreći nam priča časna sestra Dominika Anić, odgajateljica i psihoterapeutkinja realitetne terapije i s nama dijeli duboke uvide o tome što sreća zapravo jest, gdje je tražiti i kako je (ne)svjesno remetimo u svojim životima.
Što uopće znači 'biti sretan'?
Je li sreća cilj, prolazno emocionalno stanje ili unutarnji mir? Časna sestra Dominika ističe da ne postoji univerzalan odgovor, već da sreća dolazi kao rezultat osobnog razvoja i autentičnosti.
„Nema rođenih pod sretnom zvijezdom, samo onih koji su spremni u samoći i radom na sebi doći do svoje autentičnosti“, kaže sugovornica, ističući da sreću ne trebamo tražiti izvan sebe, već unutar vlastitih misli, stavova i odluka.
Tko upravlja mojom srećom - ja ili vanjski faktori?
Veliki dio našeg nezadovoljstva proizlazi iz uvjerenja da će nas netko drugi - partner, dijete ili životne okolnosti - usrećiti. No, očekivati od drugih da popune naše praznine znači davati im moć nad vlastitim emocionalnim stanjem.
„Uz druge se možemo usrećiti, ali drugi nemaju obvezu biti naša sreća, kao ni mi njihova“, ističe sestra Dominika. Ključ je u zdravoj povezanosti – kako s drugima, tako i sa sobom.
Upravo to vrijedi i u odnosu roditelja i djece. Danas mnogi roditelji vjeruju da je njihova dužnost usrećiti dijete, no jesu li svjesni da pretjerana usmjerenost na djetetovu trenutnu sreću može dugoročno donijeti više štete nego koristi?
„Ako dijete nikad ne doživi frustraciju, ako mu ne dopustimo da nauči nositi se s izazovima, činimo mu medvjeđu uslugu. Roditelji često misle da pomažu, a zapravo koče razvoj djetetove otpornosti“, objašnjava s. Anić.
Također, važno je prepoznati i suprotan fenomen – kada roditelji očekuju od djece da ih usreće. Djeca nisu odgovorna za emocionalno stanje svojih roditelja, i stavljanje tog tereta na njih može dovesti do osjećaja krivnje i anksioznosti.
Kako pronaći autentičnu sreću?
Prava sreća ne dolazi iz vanjskih okolnosti, već iz unutarnjeg mira koji dolazi s prihvaćanjem i zahvalnošću. No, kako biti zaista zahvalan, a ne samo usvajati popularne fraze s društvenih mreža?
„Kada prihvatimo da život nije uvijek lagan, sreća postaje dublja i autentičnija. Tada nismo zarobljeni u stalnoj potrazi za srećom, nego učimo cijeniti svaki trenutak, čak i one teške“, zaključuje sestra Dominika.
Sreća ne mora biti krajnji cilj. Možda je ona nusprodukt unutarnjeg mira, osobnog rasta i prihvaćanja života sa svim njegovim izazovima. Možda je sreća jednostavno - biti dobro sa sobom. A kada smo dobro sa sobom, postajemo dobra okolnost i za druge.
Pogledajte cijelu epizodu:
I
Je li Uskrs postao Božić broj 2? Roditelji se pitaju trebaju li kupovati poklone i za ovaj blagdan
5 suptilnih znakova da vršite preveliki pritisak na dijete
Djeca odrastaju s manje bratića i sestrični: Jesu li milenijalci posljednja generacija koja ima puno rođaka?
Bogat program u zagrebačkom ZOO vrtu: Djeca postaju rendžeri, dijele pisanice životinjama, uz kvizove i nagrade
Pobjednik 'The Voice Kids Hrvatska' Marino Vrgoč na Dječjoj pjesmi Eurovizije