Kada dijete udari drugo dijete ili napravi nešto što nije u redu, učimo ga da se ispriča jer ono još uvijek uči kako se poštuju drugi ljudi i njihove stvari. No često nakon usiljene isprike, rasprava prestaje i djetetu ne objasnimo zašto se uopće ispričava te što je njegovo ponašanje prouzročilo. Prava isprika podrazumijeva, prije svega, da je dijete svjesno svoje greške. Stručnjaci za Today's Parent objašnjavaju zašto nije dovoljno da dijete kad pogriješi kaže 'žao mi je'. Važno je da postane svjesno posljedica svoje pogreške i da se nauči nositi s njima.

Pričekajte da se dijete smiri

Kako s djecom razgovaramo o isprikama, važno je koliko i sama isprika. Zamislimo situaciju u kojoj vaše dijete uzme igračku drugom djetetu, rasplače ga i pobjegne. Vjerojatno je da ćete imati potrebu odmah reagirati i naučiti dijete da prihvati posljedice svog čina no socijalna radnica Ellen Goldsmith tvrdi kako to nije najbolja ideja.

Djeca su u tom trenutku još uvijek pod velikim utjecajem emocija koje su ih natjerale da se tako ponašaju pa je važno da se prvo smire kako bi vas mogli saslušati i reflektirati se na svoje ponašanje.

Ellen savjetuje da umjesto da kažete djetetu da prestane trčati, vrati igračku prijatelju i odmah se ispriča, pričekate da se dijete smiri i kažete mu kako trebamo pitati druge je li im u redu da uzimamo njihove stvari jer ako to ne činimo, možemo povrijediti njihove osjećaje.

razgovor s djetetom
Shutterstock 

Pomozite djetetu verbalizirati njegove emocije

Ellen kaže kako moramo verbalizirati djetetove emocije inače se oni lako izgube u njima. Pitajte dijete kako se osjećalo prije nego što je uzelo tuđu igračku. Je li možda bio ljubomoran ili premoren. Pomozite mu da poveže svoju tadašnju emociju s činom, ali naglasite kako je to što je napravio problem, ali ne i emocije koje su se javile. Sve su emocije uvijek u redu, važno je samo kako se s njima nosimo.

Jednom kad usvoje da su njihova ponašanja povezana s emocijama, vrijeme je da popričate o tome kako se druga osoba osjeća. Najbolje je to usporediti sa sličnom situacijom u kojoj se dijete ranije našlo i pitati ga sjeća li se kako mu je bilo kad je njemu netko napravio nešto slično.

Pitajte dijete što bi napravilo drugačije da sada ima priliku, a onda oboje možete dati prijedloge što se moglo, umjesto uzimanja igračke. Ovakvi razgovori mogu biti jako poučni za djecu te im pomoći da sljedeći put reagiraju drugačije.

djeca u vrtiću
Shutterstock 

Iskrena i jednostavna isprika

Iskrena isprika treba na prvo mjesto staviti osjećaje druge osobe i pokazati žaljenje za učinjenim i eventualni prijedlog za ispravak štete.

Bivša učiteljica JoEllen Poon sa svojim je učenicima usavršila jednostavnu ispriku koja se sastoji od tri rečenice, a koja je potpuno promijenila način na koji se njezini učenici odnose prema isprikama.. Za slučaj o kojem govorimo to bi zvučalo ovako:

Žao mi je zato što sam uzeo tvoju igračku bez pitanja.
To je bilo krivo zato što sam povrijedio tvoje osjećaje i to nije moja igračka.
Drugi ću te put te prvo pitati ili se igrati s nečim drugim, umjesto da uzmem tvoju igračku.

Učiteljica tvrdi da su, uz ove rečenice, djeca naučila vidjeti pozitivno u isprikama, a ne samo stid te da su se puno češće ispričavala samoinicijativno. Također je primijetila pad nepoželjnog ponašanja kod određenih učenika.
Ono što je važno napomenuti je da nas djeca stalno promatraju i uče od nas te da je način na koji se mi ispričavamo, onaj koji će i djeca s vremenom usvojiti.