Dječji psiholozi koji su ujedno i roditelji imaju jasno stajalište o tome kako odgajati djecu. S godinama profesionalnog i osobnog iskustva iza sebe, naučili su što obično funkcionira, a što ne kada razgovaraju s djecom.
Baš zato su novinari HuffPosta upitali dječje psihologe koje fraze izbjegavaju u razgovoru s vlastitom djecu. Imajte na umu da to što s vremena na vrijeme kažete takve stvari ne znači da ste okrutni ili loši roditelj. No možda vam stav stručnjaka stručnjaka može pomoći da malo više pripazte na to kako komunicirati u najvažnijem odnosu.
Razočarao/la si me
Pedijatrijska psihologinja Ann-Louise Lockhart iz New Day Pediatric Psychology rekla je da izbjegava ovu frazu sa svojom djecom iz nekoliko razloga. Kao prvo, kad to čujete ona pomalo 'zapeče', bez obzira na to koliko godina imate, ističe. Uz to, može dovesti do nekih neželjnih ishoda.
Kad roditelj kaže da je razočaran svojim djetetom, ono bi moglo početi ugađati roditeljima te biti fiksirano na sprječavanja pogrešaka kako bi izbjeglo ponovno čuti te uvredljive riječ, navodi Lockhart. Ovo tjeskobno i perfekcionistično razmišljanje može se preliti na druga područja njihova života.
'Uz to, postoji teorija da djetetu razočaranje može postati dio identiteta pa čine još razočaravajuće stvari jer misle, pa, 'Takav sam ja'', kaže Lockhart te dodaje:
'Tako bi roditelj mogao primijetiti više prkosa ili protivljenja, više drskosti i kolutanja očima.'
Smiri se
Ako ste nekad nervozni, je li vam ikad pomoglo kad vam je netko rekao 'smiri se'? Vjerojatno ne. Isto vrijedi i za vašu djecu. Omalovažavanje ih neće umiriti, a zapravo može pogoršati stvari.
Klinička psihologinja Martha Deiros Collado, autorica knjige 'How to Be the Grown-Up', objasnila je da kada je njezino dijete preopterećeno, ona zna da će kada mu reći da se smiri, to imati negativan učinak.
'Ne možete zatvoriti emocije koje treba osloboditi', rekla je pa dodala:
'To nikoga ne čini mirnim; samo je eksplozivni ispad vjerojatniji. Prije smirivanja, emocija mora izaći na vidjelo, a ono što pokušava komunicirati mora se čuti.'
Kada Deiros Collado ima potrebu reći svom djetetu da se smiri, ona to koristi kao poticaj da regulira vlastite emocije i unese malo pribranosti u kaotičnu situaciju pa ističe: 'Nakon što oluja prođe, moje dijete samo pronaći svoj mir'.
Klinička psihologinja Cindy T. Graham, osnivačica Wellness centra Brighter Hope, rekla je da izbjegava koristiti ovaj izraz sa svojom djecom jer nije osobito poučan. Ne daje im nikakve smjernice o tome kako upravljati svojim teškim emocijama.
'Umjesto toga, koristim jasnije upute, poput 'Pogledaj me', 'Hajdemo malo disati dubokom' ili 'Idemo na mjesto za hlađenje'. Davanje jasnih uputa o tome što bi dijete trebalo raditi pomaže u preusmjeravanju fokusa strategijom koja će pomoći djetetu da se smiri', dodala je Graham.
Koristi riječi
Dobronamjerni roditelji često koriste ovu frazu kako bi potaknuli dijete da verbalizira svoje emocije ili želje umjesto gestikuliranja. Deiros Collado rekla je da izbjegava tražiti od svoje kćeri da 'koristi riječ' jer zna da u tim trenucima njezino dijete možda neće biti u stanju 'pronaći ih', iako ima odlična vokabular te priča dva jezika.
'Kad mi gunđa tužnim glasom, znam da se osjeća pod stresom i tražiti od nje od koristi riječi nije fer', objasnila je Deiros.
Umjesto toga, Deiros Collado oblikuje ono što misli da njezino dijete pokušava reći jednostavnim riječima i tonom koji bi ona željela da koristi. Na primjer, 'Gladan si. Hoćeš li da ti mama napravi užinu?'. Istaknula je kako to obično dobro funkcionira.
'Češće će ponoviti ono što sam rekla na odgovarajući način. Znam da će s vremenom biti vjerojatnije da će pristupiti svojim riječima i pravom tonu glasa da zatraži ono što joj treba jer me sluša', rekla je.
Tako si lijen/a
Lockhart navodi da ima jake osjećaje prema ovoj frazi i izbjegava je pod svaku cijenu. Kada djeca ne dovrše neki zadatak, roditelji često pretpostavljaju da je to zato što dijete to ne želi učiniti. Ali može biti da im nedostaju vještine da to izvedu, rekla je.
'Umjesto da ih nazivam lijenima, mislim da je vrlo važno umjesto toga poučavati, modelirati i vježbati zadatak, rekla je Lockhart pa dodala:
'Važno je saznati što ih ometa u ispunjavanju zadatka i vježbati kako bi se popravilo. Tako se grade jake vještine i zdrave navike.'
Prestani plakati
Kao roditelj, kad vidite svoje dijete uzrujano, možete se i vi osjećati uzrujano, pa je prirodno poželjeti da val emocija prođe. Ili možda smatrate da ono zbog čega su uzrujani, šalica pogrešne boje, slomljena igračka, sukob s kolegom iz razreda, nije vrijedno plakanja iz vaše perspektive odrasle osobe. Što god da je u pitanju, imajte na umu da su tuga, ljutnja i frustracija normalne emocije.
Oslobađanje koje dolazi s plakanjem je prirodno i zdravo, navodi Deiros Collado. Stoga to nikada ne govori svom djetetu ili bilo kome drugome, a ne traži ni od sebe da prestane plakati.
'Suze su korisne u liječenju naše emocionalne i fizičke boli', rekla je pa dodaje:
'Kad se suze pojave, prihvaćam ih i slušam što pokušavaju poručiti.'
Dakle, umjesto da kaže svojoj kćeri da ne plače, ona je potiče da pusti suze dok je uvjerava da je to u redu.
'Dopušteno joj je da osjeća svoje emocije potpuno i intenzivno. A kad dođe vrijeme, one će proći i ona će biti sigurna', kazala je Deiros Collado.
Kristin Loiselle Rich, pedijatrijska psihologinja u Cincinnati Children's Hospital Medical Centeru, rekla je da ako svom djetetu kažete da prestane plakati i ne izražavate empatiju, možete spriječiti da u budućnosti razgovaraju o osjećajima.
'To može uzrokovati da djeca potisnu osjećaje tuge, što može dovesti do toga da zataje druge emocije i doprinijeti tjeskobi ili problemima s raspoloženjem u budućnosti', dodao je Rich.
Bolje ti je da cijeniš ono što sam učinila za tebe
Lockhart ne traži zahvalnost od vlastite djece. Rekla je da mnoga djeca zapravo cijene ono što njihovi roditelji čine za njih. Ali također mogu biti vrlo egocentrični jer su djeca.
'Možda im nedostaje sposobnost da zauzmu tuđu perspektivu ili pokažu empatiju', rekla je Lockhart pa dodaje:
'Možda neće moći obraditi svoje misli i osjećaje na način koji je jasan. Čak i ako su u stanju učiniti sve ove stvari, možda nemaju verbalnu sposobnost da to izraze naglas.'
Roditelji će možda morati prilagoditi svoja očekivanja o tome kako zahvalnost izgleda s djetetove točke gledišta.
'Stavljanje očekivanja odraslih u njihov dječji mozak je prilično nepravedno', istaknula je Lockhart.
To se tebe ne tiče
Graham ne koristi ovu frazu jer je smatra nepotrebno oštrom.
'Jednako je lako reći: 'Znam da bi željela sudjelovati u ovom razgovoru, ali razgovarala sam s XY osobom', rekla je.
A ako stvarno ne želite da vaša djeca uskaču u razgovor, nemojte voditi rasprave za odraslih oko njih, dodala je.
Zato što sam ja tako rekla
Ova često korištena roditeljska fraza je prilično iritantna, rekla je Graham, pa se trudi ne koristiti je u svom životu. Čuti ovu frazu kada tražite odgovor može biti frustrirajuće jer nedostaje objašnjenje za odluku, obično je u pitanju poricanje, i to nečega što ima smisla za osobu koja pita, dodaje.
Svojoj djeci radije daje objašnjenje prikladno njihovoj dobi zašto je donijela tu odluku.
'Ako dijete nastavi pitati, umjesto da kaže: 'Zato što sam ja tako rekao', potvrđujem njegove osjećaje - npr. 'Znam da si htio...' I onda mu dajem do znanja da se razgovor nastavlja: '.. Ali već sam objasnio zašto. Tako da neću dalje govoriti o ovome', objasnila je.