Kako s djetetom razgovarati o tragičnim vijestima, smrti ili teškoj bolesti roditelja

Mediji su preplavljeni vijestima o tragičnoj smrti dvogodišnje djevojčice Danke u Srbiji, na internetu i društvenim mrežama objavljuju se razne nepotvrđene informacije i fotografije, a svemu tome izložena su i djeca.

Budite otvoreni za reakcije svoje djece jer ne reagiraju sva djeca isto. Neka će možda plakati, druga će se naljutiti, dok se kod nekih može činiti da uopće ne reagiraju. Ne brinite previše o djetetovoj početnoj reakciji, nekima je potrebno neko vrijeme dok vijesti ne dođu do njih, piše Grief Journey.

Podatke ćete podijeliti u skladu s dobi vašeg djeteta. Mlađa djeca će trebati manje "činjeničnih" informacija od starijih tinejdžera.

Nakon što podijelite informacije, odgovorite na sva pitanja koja djeca mogu imati. Kada se dogode loše stvari, njihovo glavno pitanje je "Kako će to utjecati na mene?" Ono što u tom trenutku najviše trebaju čuti je da ih volite i da ste tu za njih sada i u budućnosti. Sve će biti u redu i u to ih treba uvjeriti. Ako niste sigurni koliko dugo možete biti uz djecu (na primjer, ako sami dobijete dijagnozu), pobrinite se da znaju druge brižne odrasle osobe kojima vjerujete koje će također biti uz njih. Djeca prije svega trebaju znati da će biti dobro.

Razgovarajte o tome što loše vijesti znače za njih osobno. Budite što jasniji o tome kako će im loše vijesti promijeniti život ili ne. Starija djeca će željeti znati više detalja o tome od mlađe djece.

1. Pričekajte dok ne dobijete cijelu priču, ali ne predugo

Prije nego svojoj djeci priopćite novosti, pričekajte dok ne dobijete što više činjenica. Djeca su sklona preuzeti informacije koje nudite i vlastitom maštom popuniti detalje koji nedostaju. A mašta često daje puno mračniju sliku od stvarnosti, koliko god ta stvarnost bila teška. Sposobnost da se ispriča cjelovita priča najbolji je način prezentiranja informacija. Naravno, nemate uvijek sve što trebate znati, a predugo čekanje na dijeljenje informacija također može biti opasno. Posebno ako vas dijete ispituje.

2. Nemojte izmišljati stvari, bolje se držati činjenica i istine

Kada javljate loše vijesti, izbjegavajte poriv za izmišljanjem činjenica ili dijeljenjem stvari za koje se nadate ili mislite da su činjenice. Držite se priče, ali je ispričajte na nježan način. Iznad svega, nemojte izmišljati pretpostavke. Tajne ili izmišljotine često mogu biti gore za djecu od istine. Ponekad kažemo stvari u pokušaju da "dijete poštedimo tuge" što većini djece može biti teško shvatiti.

3. Koristite jezik primjeren dobi

Kada četverogodišnjaku objašnjavate da je netko umro, sigurno ćete koristiti drugačije fraze i izraze nego što biste to učinili s desetogodišnjakom. Ključno je pomoći djetetu da razumije i obradi vijesti. Korištenje izraza koje možda ne razumije može ih zbuniti. Koristite jednostavne izraze i jasna, sažeta objašnjenja za djecu svih uzrasta. Pokušajte izbjeći dodatne izjave koje djetetu mogu dati proturječne poruke ili zbunjujuće detalje.

Iako svako dijete razumije prema vlastitoj razvojnoj razini, koja može varirati u sličnim godinama, evo nekih općih prijedloga primjerenih dobi:

Djeca do 5 godina

Recite svom djetetu loše vijesti na ugodnom mjestu. Na primjer, neka vam sjedne u krilo ili razgovarajte s njima na njegovom krevetu. Njihova omiljena deka, plišana životinja ili igračka također može pomoći. Upamtite, oni će ovu vijest shvatiti kao "prijetnju" svojoj egzistenciji i morate ih uvjeriti da će sve biti u redu. Stvaranje toplog, sigurnog okruženja s fizičkim izražavanjem, tj. držanje, grljenje, ljuljkanje i uvjeravanje u njihovu sigurnost sprječava zbunjenost i vraća određeni osjećaj sigurnosti.

Pokušajte ostati smireni, čak i ako vas vijest uznemiri. Ako ste pretjerano emocionalni, vaše bi dijete moglo osjećati da se treba brinuti za vas umjesto da ima vlastitu reakciju. Mnoga mala djeca ne razumiju što su "smrt" ili "razvod" ili druge velike teme. Mogli bi slegnuti ramenima i onda vas zamoliti da se igrate. Oni nisu dovoljno stari da shvate što su loše vijesti ili kakve implikacije mogu imati za njih.

Koliko god se trudili objasniti, petogodišnjaci ne mogu shvatiti da netko može zauvijek nestati. Mama je otišla... ali uskoro će doći kući. Njezina stalna odsutnost znači gubitak sigurnosti za mlađe dijete.

Djeca od 6-9 godina

U dobi od 6 do 9 godina djeca počinju shvaćati da je smrt nepovratna, ali pretpostavljaju da se to ne može dogoditi nikome u njihovoj obitelji. Njihov koncept smrti je nešto što se može kontrolirati. Ako djecu ne uključimo u ono što se događa, ili to „prešućujemo“, dijete pretpostavlja da je na neki način odgovorno, što često nesporazumi samo dodatno otežavaju njihovo tugovanje.

Učinite nešto posebno sa svojim djetetom. Moglo bi se reći da kada se loše stvari dogode, često pomaže raditi nešto u čemu uživate kako biste se osjećali bolje. Na primjer, pitajte dijete što bi željelo raditi s vama. Možda bi željeli otići na igralište, igrati društvene igre ili otići na sladoled.

Nemojte se iznenaditi ako dijete pokuša okriviti vas ili nekog drugog za loše vijesti. Djeci u ovoj dobi teško je shvatiti da se ponekad loše stvari mogu dogoditi i da za to nije netko drugi “kriv”. Pokušajte pronaći knjige primjerene dobi na temu loših vijesti. Djeca se često osjećaju manje sama kada čitaju knjige o drugoj djeci koja prolaze kroz isto iskustvo.

Djeca od 10 do 11 godina

U dobi od 10-11 godina djeca shvaćaju trajnost smrti. Oni su u stanju razumjeti neke od životnih misterija i mogu razmišljati apstraktno. Nosit će jasnija sjećanja na iskustvo u budućnost.

Budite strpljivi s procesom tugovanja kod djeteta. Vaše dijete može izgledati dobro jedan dan, a sljedeći dan potpuno svladano tugom.

Budite im blizu, uvjerite ih i odgovorite na njihova pitanja. Budući da su neka djeca emocionalno nestabilna u ovoj dobi, može biti primamljivo prešutjeti loše vijesti. Važno je i bolje biti iskren prema djeci i ne bojati se njihovih reakcija.

Ako ste zabrinuti što dijete ne želi s vama razgovarati o lošim vijestima, razgovarajte s drugim važnim odraslim osobama u njegovom životu. Ponekad će djetetu biti bolje razgovarati s drugom odraslom osobom, a pomaže ako svi znaju iste informacije. Prije svega, pogotovo kad su djeca u pitanju, “morate malo govoriti, a puno slušati”.