PSIHOLOGINJA I MAJKA SAVJETUJE: Ovih pet rečenica trebate govoriti svojoj djeci kako biste imali dobar odnos

Nismo ni svjesni koliko naše, naizgled bezazlene rečenice, mogu utjecati na djecu i njihovo psihičko stanje.

Shutterstock

Djeca trebaju znati što mislimo i osjećamo o svojoj roditeljskoj ulozi. Žele znati da se možemo nositi s velikim i zastrašujućim situacijama te da nam uloga roditelja nije teret već radost i privilegija. Također, djeca bi u svakom trenutku trebala znati koja je njihova uloga u tom odnosu, kako svoje potrebe ne bi potiskivali jer misle da će tako ugroziti roditelje. Psihologinja i majka Eli Harwood roditeljima savjetuje kojih pet važnih rečenica i poruka trebaju govoriti svojoj djeci.

Nema toga što u životu ne možemo zajedno pokušati riješiti.

Mnoga se djeca, a kasnije i kao odrasli ljudi, sami bore s vlastitim strahovima i teškim situacijama. Često ispod toga stoji uvjerenje da njihovi roditelji to ne mogu podnijeti pa ih dijete ne želi opterećivati.

Možeš me pitati i možeš mi reći bilo što. Ja ću uvijek biti tvoje sigurno mjesto za sve neobične i neugodne situacije i razgovore

Djeca trebaju znati da smo mi njihov siguran prostor i da ih nećemo osuditi. Jedino će nam se tako povjeriti kad je važno.

Nije tvoj zadatak da me činiš sretnom, već da otkriješ tko si ti i da budeš vjeran tome

Kad dijete osjeća slobodu da bude svoje, manje su šanse da će se boriti s depresijom, ovisnošću ili nekim drugim poremećajem. Također su manje šanse da će vam zamjerati što ih niste podržali u njihovoj istinskoj prirodi.

Shutterstock 


Ako mi kažeš da te netko uplašio ili ti je naudio, ja ću ti uvijek vjerovati, bez obzira o kome se radi

Zlostavljanje djece događa se u različitim oblicima, a često od ljudi koje poznajemo i koji su nam bliski. Dijete treba znati da imamo povjerenja u njega i da ćemo znati reagirati i pomoći mu da se nosi s ovom teškom situacijom.

Ništa mi ne duguješ. Donijela sam te na ovaj svijet i to što sam tvoj roditelj dalo mi je više radosti nego što sam mogla zamisliti

Ovom rečenicom djetetu pomičemo breme koje ponekad nesvjesno nakalemi na sebe i dajemo mu slobodu da s nama gradi odnos iz ljubavi, a ne iz osjećaja krivnje ili dužnosti.