,,Moraš mislit', ne mogu ja uzet' lijevak i ulit' ti znanje u glavu'', govorio bi mi djed dok sam bila još u osnovnoj školi, ilustrirajući rukama ulijevanje tekućine - metaforičnog znanja u bačvu – metaforičnu glavu. On je tada na pomalo sirov i seljački no prostodušno jednostavan način iskazao svu bit učenja, bit koja je, kao i kod svega, toliko prirodna i divlja u svojoj jednostavnosti da joj ne treba dodatnih filozofiranja, razglabanja i teoretiziranja. Učenje je misaona aktivnost i ako želimo naučiti učiti moramo naučiti misliti i biti misaono aktivni. Nikakav vrhunski profesor, nikakav Aristotel, nikakav tečaj ''brzog super ultra famozno revolucionarnog učenja'', nikakva prezentacija sa šarenim slikama, grafovima i dijagramima neće nam uliti znanje u glavu, ništa neće pomoći ako smo misaono lijeni i pasivni. Nema čarobnog lijevka. Učenje da bi bilo lakše, produktivnije i kvalitetnije, mora biti aktivno, sve što treba raditi je – misliti. Pasivno učenje znači da nam je mozak prilikom učenja opušten, lagano se šeće s noge na nogu, nigdje mu se ne žuri i često skrene s puta, misleći na nešto drugo. Aktivno učenje znači da je mozak napet u smislu da je usmjeren na svoj cilj, žustro hoda ili trči, nastoji što prije doći do cilja i pritome ne skreće s puta, misli samo na sadržaj učenja bez vrludanja sa strane.
najava-radionica-za-skolarce-ucimo-uciti
, Image: 281284341, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Eye Ubiquitous
Jednom sam u nekoj staroj knjizi o učenju pročitala da je mišljenje najteža aktivnost i da ga zato tako malo ljudi prakticira. Simpatično napisano, zvuči pomalo poražavajuće za čovjeka, no istinito. Mišljenje je teško. Zašto bismo se onda zamarali i mislili? Kada je očito lakše biti glup... Što me dovodi do još jedne knjige naslova ''Kako sam postao glup'' u kojem glavni lik traži načine kako da postane sretan jer ga razmišljenje i analiziranje društvenih problema opterećuju. I zaključuje da mora postati glup. Dakle, zašto bismo se zamarali i mislili kada je to očito teška i mukotrpna težačka rabota, poput kopanja u rudniku. Pa... mišljenje donosi zadovoljstvo. Spoznaja, famozna heureka, daje nam osjećaj postignuća i sreće. Taj nas osjećaj ponekad preplavi podsvjesno, ponekad svjesno. Djeca uče napamet jer ne znaju učiti drugačije, i zato mrze učenje, jer negdje podsvjesno u sebi osjećaju da je to besmisleno, da nisu napravili nikakav relevantan pomak u svome znanju i svojim vještinama. Kada nauče učiti, odnosno, kada nauče koristiti svoj mozak i biti aktivna misaona bića, na njihovim ustima zatitrat će osmijeh, oči će im se zacakliti, a na njihovu čelu i u njihovu držanju vidjet će se ponos. Učenje će im početi pružati zadovoljstvo samima sobom. ''Ja to zbilja razumijem'', ''shvaćam'', ''pa da, logično je''... kad povežu dvije, pa tri, pa četiri, pet, šest... trideset četiri, osamdeset osam, sto puzzli u jednu cjelinu (umjesto da su sve puzzle nepovezano nabacane na hrpi) osjetit će, ne (!), znat će (!) da znaju! I zbog toga će biti sretni. ,,Moraš mislit', ne mogu ja uzet' lijevak i ulit' ti znanje u glavu'', govorio bi mi djed, nema ulijevanja gotovog vina u bačve; sve moramo napraviti sami: zasaditi lozu, brinuti se o njoj, obrezivati je, pobrati grožđe, napraviti vino i... uliti ga u bačve. Već čujem svog dežurnog kritičara kako komentira:,,Uspoređuješ učenje s proizvodnjom vina, nije baš najprikladnije...'' ,,Uvuci jezika!'' također bi, na ne baš najnježniji način, ušutkivao moj djed. Baš me briga, podsjeća me na djeda, a i... neka ih opije znanje. Dakle, kako naučiti učiti? Naučimo misliti i biti aktivni. Zasadimo lozu i napravimo vino. Najava programa „Učimo učiti“Može li se pokositi trava, ako ne znamo koristiti kosilicu? Ili otvoriti konzerva ako ne znamo koristiti otvarač za konzerve? Može li se izbušiti rupa u zidu i postaviti polica ako ne znamo koristiti bušilicu? Naravno da ne. Ista je stvar s učenjem. Mozak ima tisuće predivnih velikih i malih alata kojima razumijeva, osmišljava, promišlja, analizira, grupira, uspoređuje, zaključuje…(=UČI), no te alate treba naučiti koristiti. Svi ih imamo, no možda ih držimo zapakirane u kutiji, možda smo na njih zaboravili, možda ih trebamo malo izbrusiti, a možda nam još nitko nije pokazao kako ih upotrebljavati.Od jeseni u Centru Budi svoj kreće novi program „Učimo učiti“ za učenike osnovnih škola. Pod budnim okom Maje Jerčić, pedagoginje i autorice knjige „Učimo učiti: ŠTO je kvalitetno znanje i KAKO ga stjecati“, djeca će naučiti koristiti sve alate koji u njihovom mozgu već postoje. Kroz različite metode učenja koje pomažu da učenje bude kvalitetno, kreativno, zanimljivo i aktivno te drugačiju, zanimljivu i motivirajuću suradnju (a ne nastavu!) djeca će poticati svoj mozak da misli i uči a da njegov vlasnik pri tome bude sretan i zadovoljan. Za sve informacije o tromjesečnoj edukaciji i besplatnim uvodnim radionicama za edukaciju koje će se održati u čak tri navrata: 30.8., 1.9. te 8.9.2016. u 18.30 h možete se obratiti Jeleni na jelena@budisvoj.eu . (http://budisvoj.eu)

Tekst: Maja Jerčić, mag. paed.

Foto: Profimedia