Iako se društvene mreže promoviraju kao "one koje povezuju ljude" istraživanja upućuju na suprotne učinke. Što više vremena provodimo u virtualnom svijetu to smo usamljeniji u stvarnosti. Ovaj trend je sve prisutniji kod djece i mladih koji puno vremena provode u korištenju pametnih telefona, na društvenim mrežama i u virtualnim interakcijama. Digitalizacija života omogućila nam je da brže i detaljnije budemo informirani o životima drugih ljudi, poznatih i nepoznatih, čak i kada nismo fizički blizu. Također, potaknula je sklonost da se na društvenim mrežama predstavljamo učestalo i u što pozitivnijem svjetlu. Jedna od posljedica toga jest pojava tzv. "straha od propuštanja" poznatog i pod kovanicom FOMO što je akronim nastao od engleskih riječi "Fear of Missing Out".
Pojam "straha od propuštanja" s pripadajućim akronimom FOMO po prvi put se spominje u članku marketinškog stručnjaka dr. Dana Hermana objavljenom 2001. godine u znanstvenom časopisu „Journal of Brand Management”. On je o njemu primarno govorio u kontekstu promocije i prodaje proizvoda i usluga, odnosno iz perspektive psihologije ponašanja potrošača i bihevioralne ekonomije.
2 tipa straha od propuštanja i simptomi
Danas se u psihologiji ovim pojmom opisuje stanje uznemirenosti, tjeskobe, nelagode koje osjećamo uslijed dojma da drugi ljudi žive ispunjeniji i zanimljiviji život od nas, odnosno da upravo proživljavaju nešto poželjno iz čega smo mi sami isključeni ili nam nije dostupno.
Razlikuju se dva tipa FOMO-a. Prvi se javlja zbog nezadovoljene potrebe za pripadanjem i povezivanjem s drugima, a karakteriziraju ga simptomi tjeskobe i depresije, sniženo raspoloženje i stupanj zadovoljstva životom, osjećaj stresa, usmjerenost na negativne misli i osjećaje i opetovano razmišljanje o događajima i okolnostima koje su ih potaknule. U glavi promatrača javljaju se misli poput „Da je meni…“, „Da sam bar…“, „Kad bih mogao…“, „Pogrešno sam odlučio/izabrao…“, „Baš se dobro zabavljaju bez mene…“ i slično.
Drugi tip je primarno povezan s emocijom zavisti čiji je uzrok usporedba s drugima, a posljedica narušena slika o sebi i samopoštovanje, simptomi depresije i niska prihvaćenost u društvu.
Oba tipa FOMO-a povezana su s pretjeranom upotrebom interneta i društvenih mreža te potrebe da pratimo tuđe živote. Društvene mreže nam služe da bismo bili informirani o životima drugih, posebno nama bliskih i važnih osoba, što nam stvara dojam veće povezanosti. Međutim, mnogi ljudi razvijaju sklonost dugotrajnog pasivnog i neselektivnog pregledavanja objava, odnosno „ubijanja vremena“ na društvenim mrežama bez neke konkretne svrhe što posebno pogoduje pojavi drugog tipa FOMO-a.
Kombinacija različitih čimbenika je u podlozi nastanka straha od propuštanja. S jedne strane on proizlazi iz potrebe za ljubavlju, pripadanjem i povezivanjem s drugima koja je integralni dio ljudske prirode.
Potreba za pripadanjem i povezivanjem
Nekada davno naše preživljavanje je uvelike ovisilo o tome pripadamo li nekom plemenu ili zajednici. Bivajući članom grupe povećavala se vjerojatnost da ćemo imati osiguran krov nad glavom i hranu na stolu. Zbog toga je, evolucijski gledano, potreba za pripadanjem i povezivanjem s drugima bila i ostala važna i danas iako su se životne okolnosti promijenile i suvremena društvena infrastruktura nam omogućava puno veći stupanj samoodrživosti. Međutim, iako više nije presudno za samo preživljavanje povezivanje s drugima na dobar način pridonosi smislu i kvaliteti našeg života.
S druge strane, algoritmi društvenih mreža podešeni su na način da, između ostaloga, utječu na razine neuroprijenosnika dopamina koji prenosi signale između živčanih stanica (neurona) u mozgu, a čini kemijsku osnovu osjećaja zadovoljstva i nagrađenosti. Smatra se jednim od najvažnijih čimbenika u normalnom funkcioniranju ljudskog organizma i glavni je razlog uspješnog opstanka naše vrste. Dopamin je povezan s nizom ugodnih emocija i iskustava. Kada su razine dopamina normalne ili povišene, to može pridonijeti osjećaju radosti, uzbuđenja, motiviranosti i energičnosti, a kad su snižene manifestiraju se kao osjećaj lijenosti, nedostatka motivacije te općenito kao loše psihičko i tjelesno stanje (letargija). Posredno manipulirajući razinama dopamina društvene mreže stvaraju ovisnost zbog čega sve više vremena provodimo na njima što ujedno dovodi i do preplavljenosti brojnim informacijama od kojih većina nije važna za naše preživljavanje niti kvalitetu života.
Osjećaj žaljenja ekvivalent je fizičkoj boli
Kombinacija učinaka funkcioniranja društvenih mreža na naše potrebe i samu kemiju mozga rezultira stanjima poput FOMO-a, a da ona nisu nimalo bezazlena potvrđuje i istraživanje koje je provela dr. Amy Summerville, profesorica na Odjelu za psihologiju na Sveučilištu u Miamiju. Ona FOMO u najvećoj mjeri povezuje s osjećajem žaljenja kojeg opisuje kao vrstu emocionalnog ekvivalenta fizičkoj boli, kao bol koju osjetimo kad ruku prislonimo na vruću peć.
Istraživanja su pokazala da je FOMO zastupljen u svim dijelovima svijeta i to najviše u dobnoj skupini između 18 i 34 godine u kojoj gotovo 70% pojedinaca izvještava o doživljavanju nekih ili svih simptoma FOMO-a. Također, nešto je veća vjerojatnost da će joj biti sklonije osobe ženskog spola.
Strah od propuštanja ne javlja se samo u situacijama kad radimo nešto što doživljavamo kao obavezu ili nešto što nam je dosadno nego i kad smo trenutno u situaciji koja nam je ugodna i zanimljiva. Da bismo ga osjetili dovoljno je da dobijemo informaciju o tome da se negdje drugdje događa nešto što nam je također zanimljivo.
Predosjećaj da ćemo nešto propustiti, a ni sami ne znamo što
Strah od propuštanja može se prenositi u budućnost tako što ćemo pokušavati predvidjeti kako bismo se mogli osjećati na temelju događaja koji se još nisu dogodili (tzv. „afektivno predviđanje") pa čak i kad se radi o događajima za koje ne znamo da će se dogoditi. U tom slučaju govorimo o inačici FOMO-a poznatoj kao MOMO što je akronim od engleskih riječi „Mystery of Missing Out“ koji se odnosi na osjećaj ili predosjećaj da možda propuštamo nešto u sadašnjosti ili u budućnosti, a ni sami ne znamo što.
Ako nam se učestalo ponavljaju situacije u kojima vjerujemo da bismo trebali raditi nešto drugo, biti negdje drugdje i s nekim drugim ljudima to neizbježno narušava kvalitetu našeg života i zadovoljstvo njime. Pod utjecajem FOMO-a propuštamo živjeti svoj život u sadašnjem trenutku, a time i gubimo priliku uživati u njemu. Brinući se da propuštamo nešto lijepo „negdje drugdje“ ili žaleći što smo propustili nešto „tamo negdje“, istodobno propuštamo i ovo gdje smo upravo sada, ma kakvo ono bilo.
JOMO - kako izliječiti FOMO?
S obzirom da FOMO predstavlja neugodno stanje koje narušava naše mentalno zdravlje i kvalitetu života važno je poduzimati aktivnosti kojima ćemo ga u što većoj mjeri neutralizirati, a postupno i iskorijeniti. Liječnica i autorica članaka s temama iz područja mentalnog zdravlja Kristen Fuller prva je predložila da svjesno i namjerno zamijenimo FOMO za JOMO („Joy of Missing Out“) koji opisuje kao emocionalno inteligentan lijek koji nas čini prisutnim i zadovoljnim našim životom onakvim kakav jest, a to možemo potići na sljedeće načine:
- Prepoznati i priznati si da patimo od FOMO-a.
- Ograničiti ukupno vrijeme koje provodimo na društvenim mrežama, biti selektivniji u izboru sadržaja koje na njima pratimo i isključiti sve obavijesti koje smatramo nevažnima i suvišnima.
- Imati na umu da ono što objavljujemo na društvenim mrežama, mi i drugi ljudi, predstavlja isječke iz naših života i to su obično samo oni najljepši trenuci. Dakle, život na mrežama je uvijek selektivno prikazan i ne nudi cjelovitu sliku jer puno toga što ga sačinjava ostaje neobjavljeno.
- Usvojiti stav da ne postoji savršen život i da svi imamo „dobre i loše dane“.
- Osvijestiti potrebu za uspoređivanjem s drugima, poznatima i nepoznatima, i izbjegavati to raditi u stvarnom i u virtualnom svijetu.
- Definirati svoje prioritete i fokusirati se na njih. Prihvatiti da ne možemo biti sve, raditi ili sudjelovati u svemu i prestati pokušavati raditi više stvari odjednom. Također, preporučuje se eliminirati iz života ono što mu ne donosi dodanu vrijednost i ne povećava osjećaj smisla.
- Živjeti u sadašnjem trenutku i iz njega izvući najviše što možemo za svoju dobrobit.
- Svakodnevno uočavati što je dobro u našem životu i s čim smo zadovoljni te na tome biti zahvalni. Redovito prakticiranje zahvalnosti doprinosi subjektivnom osjećaju dobrobiti i zadovoljstva životom.
- Dati prednost socijalnim interakcijama uživo te ljudima i odnosima koji su nam važni i s kojima želimo provoditi vrijeme. Staviti naglasak na kvalitetu međuljudskih odnosa, a ne na njihovu brojnost.
Ova 3 horoskopska znaka su cijelog života vezana za majku: Jedan se baš nikad neće odvojiti od nje
Trebaju li djevojčice ispod haljine nositi kratke hlačice?
Nova istraživanja otkrila da jedinci imaju bolje mentalno zdravlje, ali zbog jednog specifičnog razloga
Kako princ Louis izgleda na sedmi rođendan: Kate Middleton prekinula važnu tradiciju
6 problematičnih ponašanja kod djece koje roditelji ne smiju ignorirati