Ovih 5 stvari rade roditelji koji odgajaju mentalno slabu djecu: Ne, ne trebate mu pomagati u svemu

Roditelji žele učiniti ono što je najbolje za njihovu djecu, ali između TV-a, društvenih mreža, blogova, liječnika, učiteljica, ne manjka savjeta za roditeljstvo. Međutim, pokazalo se da su neki od najintuitivnijih koncepata koje mnogi roditelji uzimaju zdravo za gotovo - pogrešni.

Koliko ste puta čuli da netko kaže da su djeca prirodno znatiželjna? Doista, svatko tko je odgajao učenika prvog razreda previše je upoznat s tim beskrajnim nizom pitanja: što, zašto i kako. Iako je možda zamorno, većina roditelja prihvaća ova pitanja kao priliku da pouče svoju djecu odgovarajući na njihova pitanja o biljkama, životinjima, automobilima, izgledu susjedo i bilo čemu drugome što im pada na pamet u njihovim gladnim malim umovima. 

Odolite iskušenju da odgovorite na njihovo pitanje. Umjesto toga, preusmjerite pitanje svom djetetu: "To je odlično pitanje! Što misliš čemu služi taj kamion? Zašto to misliš? Kako si došao do tog zaključka?".

Iskoristite ovo kao priliku da naučite svoje dijete razmišljati. Naučite ih kako tražiti dokaze. Naučite ih kako testirati svoje ideje. Naučite ih da je u redu ne dobiti "točan" odgovor u prvom pokušaju. Ako vaše dijete treba pomoć, provedite ga kroz postupak. 

Potaknite ih da koriste niz pitanja: "Što bi prvo morala napraviti da saznaš svoj odgovor? Što je drugo? Što onda? Koja druga rješenja možeš tražiti?".

Sposobnost rješavanja problema učinit će ih inteligentnijima nego sposobnost da vas slušaju kako odgovarate na njihova pitanja. Osim toga, velike su šanse da ćete biti zadivljeni njihovom kreativnošću.

2. Plaćate instrukcije svom djetetu 

Svi ostali roditelji to čine pa to činite i vi? Krivo! Instruktori uzrokuju pad samopouzdanja djeteta i uče ih ovisnosti. Onemogućuju učenje vrijednih životnih vještina, poput upravljanja vremenom, autonomiji i odgovornosti. Pogoršava djetetovu otpornost i vještine suočavanja djeteta. 

To može i umanjiti sreću koju osjećaju zbog dobro obavljenog posla. Uostalom, nisu to učinili na svoju ruku, netko ih je vodio kroz to na svakom koraku. U redu je da vaše dijete dobije 4 ili 3. Ako se doista čini da mu je teško gradivo, to bi mogao biti znak da mu je potrebna dodatna pomoć. Međutim, ako angažirate učitelje kad im ide sasvim dobro, svom djetetu šaljete poruku: "Ne vjerujem u tebe. Mislim da to ne možeš učiniti sam. Ne moraš naporno raditi da bi riješio problem". 

Ono što biste mu trebali reći je: "Ako zatražiš dodatnu pomoć, pronaći ću način da te podržim. Ali ću te prvo pustiti da sam radiš na tome jer znam da to možeš". 

Iako instruktor može pozitivno utjecati na djetetov akademski uspjeh, članak koji je objavilo Sveučilište Brown objasnio je da potencijalne negativne posljedice uključuju pretjerano oslanjanje na instruktora, ometanje razvoja vještina samostalnog učenja, povećani stres i pritisak, mogućnost lošeg slaganja instruktora i učenika, financijski teret i vrijeme koje se oduzima drugim aktivnostima ako podučavanje postane pretjerano. 

3. Pretjerano ste oprezni jer želite biti sigurni da se dijete neće ozlijediti

Ovaj tip roditelja ne samo da lebdi stalno nad svojim djetetom na igralištu, držeći ga za ruku nego ga promatra vrlo pomno u blizini pa viče: "Ne prebrzo! Ne previsoko! Ne tako grubo! Spusti štap". 

Ako vi ovako zvučite, treba vam pauza. Udahnite i podsjetite se da su igrališta dizajnirana za djecu, izgledi da će se vaše dijete ozlijediti iznimno su mali. Prema statistci, ozbiljne ozljede na igralištima, a posebno smrt na igralištu, izuzetno su rijetke. 

Godišnje na igralištima u SAD-u pogine manje od 13 djece, a tu se ubrajaju i smrti uzrokvane motociklom koji je krivo skrenu i slični jezivi, nepredividi užasi. A manje ozljede su upravo to: manje. Istraživanja pokazuju da su naše manje ozljede u djetinjstvu važne za naše mentalno zdravlje. 

Istraživanje Ellen Sandseter pokazalo je da su djeca koja su provela više vremena samostalno istražujući prije devete godine imala manju vjerojatnost da će imati problema s tjeskobom i odvajanjem od odraslih. Isto tako, djeca koja su se ozlijedila pri padu s visine kad su imala između pet i devet godina manje su se bojala visine u dobi od 18 godina.

Naše manje ozljede daju nam samopouzdanje, uče nas granicama, a i pomažu da razvijemo svijest o tijelu, tako da je manja vjerojatnost da ćemo se ozbiljno ozlijediti u budućnosti. Ako stalno lebdite nad svojim djetetom, učite ga da vas treba. Učite ih da budu ovisni i sprječavate ih da nauče kako je to pasti i kako izbjeći ozljedu kad su sami. 

4. Uvijek pomažete svom djetetu oko zadaće

Niste instruktor pa je u redu da pomognete svom djetetu sa zadaćom, zar ne? Krivo. 

Kad pomažete svom djetetu sa zadaćom, podučavate ga istim lekcijama koje bi ono naučilo da ste mu unajmili učitelja: "Ne vjerujem u tebe. Mislim da ti to ne možeš sam. Ne moraš naporno raditi da bi riješio problem". 

Što možete učiniti umjesto toga? Postavite svom djetetu dobra pitanja o tome što uči u školi. Pitajte ga koji mu je omiljeni predmet i zašto, tko mu je najdraži učitelj i zašto. Zatim potražite knjige, igračke, aktivnosti i druge neakademske načine da podržite njegove interese. Neka od najvrjednijih učenja događaju se izvan učionice kad dijete misli da se igra. 

Ovo je potkripljeno istraživanjem American Sociological Reviewa koje objašnjava da, iako određena uključenost roditelja u domaću zadaću može biti korisna, stalno izvršavanje djetetove zadaće može dovesti do negativnih posljedica, poput ometanja procesa učenja, smanjen osjećaj odgovornosti, stvaranje ovisnosti o roditeljima, povećanje sukoba kod kuće i potencijalno srpječavanje djeteta da razvije ključne vještine rješavanja problema. 

5. Naglašavate djetetu da nema izostajanja 

Ako je vaše dijete bolesno, ne bi trebalo biti u školi. To je loše za njih i tako šire zarazu. A ako se pojavi zanimljiva prilika za učenje koja nije u skladu sa školom, to bi moglo biti nešto zbog čega vrijedi propustiti školu.