Psihološki centar Carpe Diem: Agresivno ponašanje djeca mogu usvojiti kod kuće

Vršnjačko nasilje sve je veći problem u školama diljem Hrvatske. U utorak je u jednoj zagrebačkoj školi došlo do ozbiljnog incidenta kad su trojica dječaka gušila vršnjaka, navode 24sata. Reagirala je policija, a u tijeku je i kriminalističko istraživanje. 

Što dovodi do vršnjačkog nasilja?

Fenomen vršnjačkog nasilja je iznimno složen te su samim time i uzroci vršnjačkog nasilja mnogobrojni i teško ih je sve navesti.

Prije svega, bitno je razmotriti vanjske uzroke nasilničkog ponašanja. Kao ljudi smo socijalna bića te puno toga učimo tijekom socijalizacije, odnosno u interakciji s okolinom – s roditeljima, prijateljima, ali i kad smo izloženi medijima i utjecaju šire društvene zajednice.

Jedan od ključnih načina na koji usvajamo određene obrasce ponašanja je socijalno učenje – učenje od drugih ljudi, neovisno o tome je li riječ o promatranju i oponašanju ili o tome da nas druge osobe svjesno usmjeravaju i uče nas kako se trebamo ponašati.

Reklo bi se monkey see – monkey do, što je često istina. Agresivno ponašanje djeca mogu usvojiti kod kuće – od roditelja, braće i sestara, kao i od vršnjaka s kojima su u doticaju. Nije neobično da velik broj djece koja su nasilna dolaze iz obitelji u kojima su prisutni razni problemi i česti sukobi.

Također, bitan je u utjecaj medija koji izravno može potaknuti agresivno ponašanje kod djece. Osobito ako su izložena medijskom sadržaju u kojem se prikazuje nasilje koje čini privlačna osoba, koja ima opravdan razlog za nasilje, kada štetne posljedice nasilja nisu prikazane i kada nasilje na kraju ostane nekažnjeno. Istraživanja su pokazala da je u tim slučajevima oponašanje nasilnog ponašanja najvjerojatnije.

Do nasilničkog ponašanja osobito može dovesti i izloženost nasilnoj pornografiji kojoj su, nažalost, mnogi adolescenti često izloženi. Riječ je ne samo o prikazivanju nasilja već i o objektivizaciji druge osobe.

Bitno je spomenuti i frustraciju koja je jedan od ključnih uzroka agresivnog ponašanja. Naime, agresivno ponašanje se u pravilu javlja kad je dijete frustrirano i kada ne nalazi način kako da riješi probleme u kojima se našlo. U tom slučaju agresivni impuls često usmjere na osobu koja nije nužno uzrok frustracije već, što bi se reklo, žrtveni jarac.

Sklonost nasilničkom ponašanju može se povezati s karakteristikama osobe, konkretno određenim crtama ličnosti i psihičkim teškoćama, iako je o tome bolje govoriti kada je riječ o starijoj djeci i adolescentima s obzirom na to da kod mlađe djece osobnost možda nije dovoljno formirana. Primjerice, karakteristike pojedinca koje su povezane sa sklonosti nasilničkom ponašanju su osobine koje se u psihologiji nazivaju mračna trijada – narcizam, makijavelizam i psihopatija. Riječ je o osobinama koje karakterizira oholost, sklonost manipulaciji, nedostatak empatije, neosjetljivost na tuđu patnju, stav da „cilj opravdava sredstvo“, impulzivnost, neuredan životni stil te odbacivanje moralnih i društvenih vrijednosti radi vlastite koristi. Moglo bi se reći da osobe kod kojih je izražena mračna trijada imaju potrebu kontrolirati druge osobe, nisu u mogućnosti suosjećati te vlastite interese i ugodu stavljaju ispred tuđih što su svakako predispozicije koje mogu dovesti do nedostatka osjećaja solidarnosti, a samim time i nasilničkog ponašanja.

Naravno, riječ je isključivo o predispozicijama te ne mora svaka osobama s navedenim osobinama i teškoćama biti nasilna. Ključno je upoznati sebe, prepoznati vlastite slabosti te razvijati osjećaj solidarnosti i odgovornosti prema sebi, drugima i zajednici.

Posljedice nasilničkog ponašanja

Posljedice nasilničkog ponašanja su izrazito negativne, i po žrtvu, ali i po nasilnika.

Konkretno, žrtve nasilja mogu razviti simptome depresije i anksioznosti što svakako može ostaviti trajnu štetu na dobrobit i na mentalno zdravlje tijekom života. Žrtve nasilja mogu imati narušeno samopoštovanje što je povezano s čitavim nizom neželjenih ishoda poput narušene slike o sebi, veće sklonosti psihičkim poremećajima, slabijim školskim uspjehom, ali i veće sklonosti da se i sami upuštaju u delikventno i agresivno ponašanje. Također, žrtve nasilja mogu postati pretjerano osjetljive na razne neugodne podražaje i provokacije s kojima će se susretati u životu. Riječ je svakako o ozbiljnim problemima koje osobe mogu pratiti čitav život te ih učiniti manje prilagođenima za funkcioniranje u zajednici. Na kraju, bitno je dodati i da nasilje može dovesti i do suicidalnosti.

Osim po žrtvu, nasilje je štetno i po samog nasilnika. Naime, nasilničko ponašanje povezano je sa slabijim školskim uspjehom, te sklonosti ovisnostima i kriminalitetu.

Prevencija vršnjačkog nasilja - što učiniti?

Vršnjačko nasilje nije jednostavno prevenirati, ali je puno toga što se može učiniti. Prije svega, ključno je kod djece razvijati socijalne vještine i empatiju. Pritom je potrebno djecu naučiti da istinski prepoznaju vrijednost i dostojanstvo sebe i drugih te da su u stanju razviti kvalitetne odnose temeljene na solidarnosti, društvenoj odgovornosti i empatiji. Potrebno je da djeca razviju samokontrolu, odgovornost za svoje postupke te da usvoje moralne i društvene vrijednosti kako bi mogla razlučiti što je ispravno, a što nije. To se može činiti prije svega kroz odgoj u obitelji, održavanje radionica i preventivnih programa u školama, kao i individualni rad s djetetom od strane psihologa, učitelja i drugih stručnjaka.

Jedan od primjera programa koji, između ostalog, doprinosi prevenciji nasilja je i Kurikul za ljudsko dostojanstvo koji organizira i provodi Svjetski savez mladih.

Na kraju, djetetu je potrebna stabilna obitelj koja će pružati podršku, ali i nadzor te koja će djetetu primjerom pokazati ljubav i poštovanje, brigu o drugome te važnost poštivanja pravila i normi. Djetetu treba oslonac, a nema boljeg oslonca od takve obitelji.