Bullying nije uobičajena pojava samo u srednjoj školi. Problemi počinju sve ranije, u osnovnoj školi, a nasilnike susrećemo čak i u vriću. Kada vaše dijete postane žrtvom vršnjačkog zlostavljanja, reagirat ćete podijeljenih emocija. Što učiniti, kako se postaviti prema vlastitom djetetu, kako prema nasilniku, njegovim roditeljima školi ili učitelju? Jedino što želite jest zaštititi svoje dijete, utješititi ga i ohrabriti, a prema nasilniku, premda biste ga najradije zgromili, morate postupiti racionalno i pokušati mirnim putem riješiti problem.

Maltretiranje susrećemo u više oblika: može biti fizičko (guranje, udaranje), verbalno (vrijeđanje ili prijetnje) ili psihološko i emocionalno (širenje glasina ili isključivanje nekoga iz razgovora ili aktivnosti).

Uz sveobuhvatnu upotrebu društvenih medija, neprikladno ponašanje među djecom, može se dogoditi i izvan školskih sati, preko društvenih mreža ili tekstualnih poruka. Ta pojava, poznata kao cyberbullying,  posebno je štetna i agresivna, od nje se teško obraniti, a velik broj vršnjaka, koji će vidjeti neugodne objave još više pogoršava položaj žrtve.

Prvi korak u suočavanju s nasilnicima jest prepoznati kada je vaše dijete žrtva.

Tipični simptomi koji ukazuju na to da je dijete žrtva zlostavljanja uključuju fizičke smetnje kao što su bolovi u trbuhu, dijete izgleda zabrinuto, strahuje i ne želi ići u školu ili vrtić.

Razgovarajte s djetetom, raspitajte se s kime u razredu provodi najviše vremena, tko mu je najbolji prijatelj, a s kim se nerado, ili uopće ne druži.

Dok su djeca mala, postavljajte općenita pitanja, ali kako postaju starija, mogu bolje artikulirati i detektirati problem pa možete postavljati konkretnija pitanja. Vaš je zadatak da razgov orom dobijete važne informacije o svemu što se događa u životu vašeg djeteta.

Nakon što utvrdite da je vaše dijete žrtva vršnjačkog nasilja, prvo razmislite o rješenjima kako biste zaustavili maltretiranje prije nego što eskalira. Osmislite i dajte djetetu nekoliko ideja kako da pokuša zaustaviti zlostavljanje. U trenutku napada, dijete neće biti u stanju racionalno razmišljati pa mu neki pripremljeni odgovori mogu pomoći.

Napravite popis odgovora!

Vježbajte fraze koje dijete može koristiti da nekome kaže da prestane s nasilničkim ponašanjem. To bi trebalo biti jednostavno i izravno: 'Ostavi me na miru.' 'Makni se od mene. Ne želim se svađati.'

Igranje uloga: 'Što ako'

Igranje uloga izvrstan je način za izgradnju samopouzdanja i osnaživanje djeteta kako bi se bolje nosilo s izazovima. Možete glumiti nasilnika i da dijete, na vama, vježba različite odgovore, dok se ne osjeti samopouzdano u rješavanju problematičnih situacija. Dok igrate uloge, naučite ga da govori snažnim, čvrstim glasom. Cviljenje ili plač samo ohrabruju nasilnika.

Potičite pozitivan govor tijela

Do treće godine, dijete je spremno naučiti trikove koji će ga učiniti manje privlačnom metom.

Vježbajte s djetetom 'kontakt očima' te ga ohrabrite da gleda u oči svoje prijatelje, ali isto tako i dijete koje nije prijateljski raspoloženo. Izravno gledanje u oči pokazuje da ne osjeća strah, pa se nasilnici često povlače. Zapamtite, nasilnik uvijek traži nesigurnu i slabu žrtvu.

Također, vježbajte glumiti tužno, hrabro i sretno lice pa objasnite djetetu da nasilniku pokaže svoje 'hrabro' lice. Kada naiđete na nasilnika, važnije je kako izgledate od onoga što kažete.

Svakog dana s djetetom razgovarajte o svemu što se događalo u školi. Koristite miran, prijateljski ton i stvorite blagu klimu, kako se dijete ne bi bojalo reći ako nešto nije u redu. Naglasite da vam je važna njegova sigurnost te da o svim problemima uvijek može razgovarati s vama.

Što više samopouzdanja dijete ima, manja je vjerojatnost da će zlostavljanje utjecati na njegovo samopoštovanje. Potičite hobije, izvannastavne aktivnosti i društvene situacije koje izvlače ono najbolje iz vašeg djeteta. Naglašavajte njegove kvalitete i potaknite ga da ih još više ističe.

Kad vam dijete kaže kako je smirilo nasilnika, dajte mu do znanja da ste ponosni. Ako svjedočite kako se drugo dijete suprotstavlja nasilniku u parku, pokažite to svome djetetu kako bi i ono moglo kopirati taj pristup.

Dijete će s vremenom razumjeti da nasilnici imaju potrebu za moći i kontrolom nad drugima te želju da povrijede druge osobe. Često im nedostaje samokontrola, empatija i osjetljivost.

Evo što još možete savjetovati djetetu:

'Kad netko u školi kaže nešto loše o tebi, recite si nešto pozitivno. Podsjeti se svojih pozitivnih osobina.' Važno je da prije toga razgovarate s djetetom i da zajedno definirate sve pozitivne osobine, kako bi ih se ono moglo prisjetiti u važnom trenutku.

'Ako te netko 'gnjavi', reci mu odlučnim glasom da te to smeta'.

'Nemoj pokazati nasilniku da te je povrijedio. Samo ignoriraj njegovo izrugivanje, kao da se uopće nije obratio tebi'.

'Ako dođeš u situaciju da ti nasilnik prijeti, udalji se i ispričaj sve odrasloj odgovornoj osobi'.

Obratite se roditeljima problematičnog djeteta

Nazovite roditelje djeteta koje zlostavlja vaše dijete pa im smireno, bez agresije, i jasno dajte do znanja da je vaš cilj zajednički riješiti nastali problem. Možete reći nešto poput:

'Zovem jer se moja kći čitav tjedan vraćala kući iz škole uzrujana. Kaže mi da ju je Tea vrijeđala i isključivala iz igre. Ne znam je li Tea spomenula nešto od ovoga, ali voljela bih da im pomognemo da se bolje slažu. Imate li kakvih prijedloga?'

Surađujte sa školom

Ako dijete, iz bilo kojeg razloga samo ne želi prijaviti zlostavljanje, otiđite s njim k učitelju, pedagogu ili ravnatelju. Raspitajte se o stavu škole kada je riječ o maltretiranju, dokumentirajte slučajeve zlostavljanja i vodite evidenciju te budite u toku tako što ćete pratiti situaciju u školi i vidjeti koje se radnje poduzimaju. Kad je potrebno, potražite pomoć stručnih službi.

Iako sve više škola provodi programe prevencije nasilja, mnoge još uvijek, nažalost, nemaju dovoljno kvalificiranog osoblja ili sredstava.

Učite vještine suočavanja

Ako je vaše dijete zlostavljano, podsjetite ga da ono nije krivo, da nije samo, i da ste vi tu da pomognete. Djeci je važno prepoznati svoje osjećaje, kako bi mogla reći što se događa. Stoga bi i roditelji trebali govoriti o vlastitim osjećajima. Ono što roditelji ne bi trebali činiti, bez obzira na djetetovu dob, jest pretpostaviti da je nasilje među vršnjacima normalna pojava koja će se sama od sebe riješiti.

Tekst: Zvjezdana Bubnjar

Foto: Shutterstock