Školovanje je dug i naporan proces, pogotovo kada je sustav unutar kojeg se odvija postavljen 'naglavačke'. Koliko god da se reforme školstva vršile unatrag nekoliko godina, i dalje ne postoji individualizirani pristup nastavi, ne potiču se kreativnost i nadarenost, ne potiče se razvoj potencijala svakog djeteta, nego se, nažalost, znanje unificira, a ocjena, koja je nerealan pokazatelj nečijih sposobnosti, uvjet je za bolju perspektivu u budućnosti.

Gimnazije, prestižne škole, koje bi djecu trebale osposobiti za daljnje školovanje, već godinama imaju kriterije koji su dostupni isključivo učenicima koji osnovnu školu završe s prosjekom 5,0, ali ni to nije dovoljno. Dodatni bodovi se dobivaju na razna natjecanja i uspjehe na tim natjecanjima.

Naravno, već od 5. razreda osnovne škole to povlači za sobom jednu posljedicu, koja vrlo stresno utječe i na djecu i na roditelje, a to je natjecanje za taj 5,0 uspjeh, koji je prilično nerealan. Kako? Tako što roditelji vrše pritisak na dijete, pa pomažu u zadaćama, učenju, izvršavanju obaveza, sve u cilju da dijete dobije tu ocjenu koja se zove PETICA. Koliko je taj uspjeh zapravo pokazatelj znanja? A da ne govorimo koliko ima nastavnika koji su također izloženi pritisku roditelja da njihovo dijete dobije PETICU.

I što se događa tada s roditeljima koji smatraju da dijete samo treba razumjeti što je to odgovornost i da svako djelovanje nosi sa sobom posljedicu, što se događa s djecom koja se žele fokusirati na ono što im 'dobro ide' pa iz tih predmeta doista usvajaju gradivo i imaju kvalitetno znanje, a ostale predmete zadovolje jer im nisu zanimljivi. Očito, takva djeca i takvi roditelji u našem obrazovnom sustavu mogu biti samo 'rubni'.

Bivša urednica emisije 'Provjereno', britka Ivana Paradžiković, sama se našla u sličnoj situaciji jer njezin sin koji je talentiran i pametan dječak, a prosjek mu je bio, zamislite, samo 4,8, nije 'upao' ni u jednu od šest zagrebačkih gimnazija. Ivana je povodom toga javno podijelila svoj stav o hrvatskom obrazovnom sustavu koji, vjerojatno dijele mnogi roditelji

View this post on Instagram

A post shared by ivanaparadzikovic (@ivanaparadzikovic)

'Dovoljno dobar za europsku filmsku akademiju, ali ne i za hrvatski obrazovni sustav!! Prvi dan srednje škole moj je sin proveo doma jer još uvijek nije imao školu! Zašto? Jer je prošao sa 4,8 i nije upao u niti jednu od šest gimnazija u koje se prijavio! Imao je nesreću da je išao u osnovnu školu gdje se petice nisu dijelile šakom i kapom, već je profesorima bilo važno da djecu nečemu nauče. 4,4 je tamo 4, a ne 5. I meni je to oduvijek bilo normalno i jedino ispravno i prihvatljivo... Samo što ja nisam bila svjesna da je svijet odavno postao nenormalan! Šest gimnazija u gradu Zagrebu su upisale samo djecu sa 5,0. Zamisli, čovječe!!!

Nekoliko razreda sa 30-ak učenika i svi 5,0!!! I nikome to nije čudno ni sporno ni alarmantno. Obrazovni sustav je temelj društva. Jučer sam čitala sjajnu analizu uspjeha učenika po osnovnim školama u gradu Zagrebu. Na vrhu rang liste su škole s najblažim kriterijima, one koje učenicima daju lažnu percepciju da su bolji nego što jesu... na dnu liste su škole poput ove, u koju je išao moj sin, koje djeci čine očito medvjeđu uslugu- jer oni ih uče!! Ironično, suludo, nenormalno kao što sam rekla. Upisao je na kraju sjajnu školu. Privatnu, jasno... jer u državnoj za mog sina nema mjesta. Nedavno je dobio priznanje od Europske Filmske Akademije kao suosnivač europskog filmskog kluba. Mjesecima je imao sastanke s ekipom iz cijele Europe, raspravljali su, promišljali, kritički analizirali... time se bavio dok je zapravo trebao samo štrebati, tjerati se da bude 5,0 jer sve ostalo, sve drugo, svi ispod... su za hrvatski obrazovni sustav, luzeri.'

Mislite li i vi slično?

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Instagram