"Znam da ništa ne znam“, Sokratova je izjava koja stoji jasno istaknuta na zidu OŠ Stjepana Radića u Brestovcu Orehovičkom. To što je izvješena na zidu jedne od najmodernijih učionica u Hrvatskoj, prva je potvrda kolektivnog entuzijazma koji ovdje vlada i zahvaljujući kojem je u ovoj školi, u srcu Hrvatskog Zagorja, obrazovanje već godinama – ispred svog vremena. Kad se u Hrvatskoj dogodio "lock down“ zbog koronavirusa, 200-tinjak učenika ove škole nisu imali nimalo problema s online nastavom, jer oni moderne tehnologije primjenjuju već godinama. Za njih je Zoom "mala beba“, jer oni imaju učionicu "u oblacima“, njihovi učenici vise sa stropa kad odgovaraju; imaju interaktivnu ploču po kojoj pišu s prstima, imaju i učionicu za igrifikaciju, s 3D naočalama, vlastiti radijski i televizijski studio, pa i učionicu opremljenu tako da, u slučaju potrebe, učenici mogu u realnom vremenu od kuće pratiti što se događa u školi.

Ravnatelj škole Zdenko Kobeščak, kao i čitav nastavni kolektiv, ne čekaju da se dogodi reforma obrazovanja, već idu ukorak s vremenom, prate trendove i trude se da njihovi učenici, jednog dana, kad napuste osnovnu školu, budu konkurentni i imaju čvrste temelje za daljnji rast i razvoj.
"Nitko nije znao da će doći ovakvo vrijeme, ali znalo se da će, oni koji ne prate digitalne trendove, biti poprilično u zaostatku za svojim vršnjacima, a mi smo željeli omogućiti našim učenicima da jednog dana, kad upišu srednju školu, nemaju slabije znanje i kompetencije samo zato što su pohađali malu, seosku školu“, kaže ravnatelj  Kobeščak.

Već nekoliko godina, kroz svaki projekt za kojeg apliciraju, gledaju da nabave nešto od informatičke opreme. Škole 2.0 bio je veliki i za njih jako važan projekt. Naime, njime se željelo povezati škole na otocima i drugim teže dostupnim mjestima, kako bi djeca imala kvalitetniju nastavu i, dakako, pratila trendove.

"Na samom početku imali smo jako slabu Internetsku vezu, trebalo je vremena i vremena dok bi se obična prezentacija 'učitala', no zahvaljujući trudu i entuzijazmu čitavog kolektiva te projektima na koje smo aplicirali, došli smo do ove razine na kojoj smo danas. Osim većih projekata na koje smo aplicirali, bilo je tu i niz malih inicijativa, koje su pokretale različite Zaklade – svaka od njih bila je prilika za nabavu opreme koja će poslužiti kao trajan resurs i unaprijediti IT škole“, kaže ravnatelj i naglašava kako su na njihovim brainstorming sastancima neke ideje zvučale nevjerojatno, nestvarno za realizaciju, no ne i nemoguće za njih. Jedna od takvih ideja je i "učionica u oblacima“, kojom se željelo djecu još malo opustiti i potaknuti na komunikaciju.

"Naša djeca još uvijek nisu opuštena u školi koliko bismo željeli. Naime, većina njih priča kajkavskim dijalektom, a u školi moraju koristiti standardni hrvatski jezik, što njima ponekad predstavlja problem, pa se radije suzdržavaju od komunikacije. Naš je cilj bio potaknuti ih na komunikaciju, kreativnost, otvorenost za nova pitanja, a to može funkcionirati jedino ako su dovoljno opušteni“, kaže ravnatelj. I tako su, umjesto klasičnih stolaca, u "učionici u oblaku“ postavljeni viseći stolci, koji su – dakako – naišli na veliko oduševljenje učenika.

Škola, osim svojeg YouTube kanala, ima i vlastitu radio postaju i televiziju Srce Zagorja, a na taj naziv su se odlučili jer glavnu školu i područne škole pohađaju djeca iz 12 sela. Baš zbog činjenice da su učenici, ali i  nastavnici, raspršeni uokolo te da mnogi žive daleko, i prije koronakrize Zoom je bio jedan od „alata“ za povezivanje. Preko njega bi se održavale i sjednice nastavničkog vijeća, ali i javljanja uživo iz glavne u područne škole.

Tijekom online škole nastavnici su vrlo aktivno dvosmjerno komunicirali s učenicima. Preko Zooma, Teamsa i ostalih platformi nastava se najčešće odvijala u neposrednoj video i audio komunikaciji te su se vrlo brzo formirali virtualni razredi, sve kako bi što manji teret pao na roditeljska leđa. Ipak, unatoč modernim tehnologijama, svi su jedva dočekali povratak u – normalnu školu.

"Ne brine nas funkcioniranje online nastava, nas više brine jesu li djeca na ovaj način uspjela usvojiti potrebno znanje, tj. kolike je rupe u znanju ostavila virtualna nastava. Koliko god se trudili, mišljenja sam da ništa ne može zamijeniti neposredni kontakt“, kaže ravnatelj Kobeščak.

U nešto manje od mjesec dana od početka nastavne godine, u ovoj su školi imali četvero djece zaražene koronavirusom. Kao i svi drugi, slušaju sve upute epidemiologa, no za razliku od drugih, oni su malo mirniji na spomen proboja virusa, jer imaju sve uvjete za hibridnu nastavu. Ambijentalna kamera, mikrofoni, interaktivna ploča, svi materijali prebačeni na cloud…, daju sigurnost da će i oni koji eventualno ostanu kod kuće, dobiti isto znanje kao i njihove kolege u učionici.

Mirna je i mama Marija Puljek, koja je i sama davno pohađala ovu školu, a sada u njoj znanje stječu njezine djevojčice: jedna učenica šestog, a druga sedmog razreda.

"Nisam imala nikakvih obveza tijekom online škole; moje cure sve su same rješavale, spajale su se u virtualnu učionicu, u realnom vremenu slušale predavanja nastavnika, komunicirale s drugima, tako da sam u potpunosti mirna dođe li do eventualnog ponovnog zatvaranja škole“, kaže Marija napominjući kako su djevojčice već prije "lock downa“, upravo zbog svih „čuda“ koja su im na raspolaganju u školi, bile potpuno informatički potkovane.

Ipak, bez obzira na tehnologiju, svima je draža normalna nastava, jer učitelja u razredu nitko ne može zamijeniti. Iako su njezine djevojčice, kako kaže, disciplinirane kad su u pitanju "ekrani“ i ne "vise“ pretjerano na njima, online nastava ipak ih je više prikovala za laptop. No, što mamu Mariju posebno veseli, djevojčice su uspješno riješile inicijalne testove znanja, što je dokaz kako je i online nastava u ovoj školi bila na visokoj razini.

Osnovna škola Stjepana Radića u Brestovcu Orehovičkom nije poznata, međutim, samo po digitalizaciji. Oni već godinama sudjeluju u brojnim ekološkim projektima, imaju impresivan školski vrt u kojem rastu kupine, maline, kruške, krastavci, paprike, grah… Sve to bujno sazrijeva zahvaljujući i maloj meteorološkoj stanici u školskom dvorištu koja ih svakog dana preko mobitela upozorava kakvo će biti vrijeme i hoće li nebo dozvoliti da se nastava održi u sjenici, gdje su postavljeni i solarni paneli i mala vjetroelektrana.

Ova čudesna škola u srcu Zagorja primjer je da se, u situaciji kad mnogi traže izgovore, može i drukčije. Treba "samo“ željeti više, s većom strašću pristupiti poslu i htjeti generacijama koje ostaju iza nas pružiti više od onoga što se mora. A ravnatelj Zdenko Kobeščak, zajedno sa cijelim svojim kolektivom, to čini s nevjerojatnom lakoćom. Time je njihov uspjeh još i veći.

* Sadržaj je omogućio A1, koji ima aplikaciju A1 internet zaštita zahvaljujući kojoj u svakom trenutku možete imati pod kontrolom virtualni život svojeg djeteta.

Tekst: D. P.
Fotografije: privatni arhiv škole, Boris Kovačev/Cropix i Željko Hladika/24sata