Jedne od najvećih žrtava koronakrize svakako su sportski klubovi, škole stranih jezika i svi drugi koji su do sada organizirali različite izvanškolske aktivnosti djece u prostorima škola. Naime, epidemiolozi su dali uputu školama u kojoj piše kako ne preporučuju održavanje izvanškolskih aktivnosti u prostorijama škola, tj. ne preporučuju ulazak nikome tko nije usko vezan za tu odgojno-obrazovnu ustanovu, a sve kako bi se izbjeglo miješanje ljudi. Zbog toga će i mnogi roditelji, koji su se oslanjali na praktičnost održavanja izvanškolskih aktivnosti u neposrednoj blizini svojih domova, sada morati snalaziti na druge načine, baš kao i organizatori istih, što bi moglo rezultirati smanjenjem broja djece koja se nečim bave izvan škole.

“Sin je trenirao rukomet, a treninzi su bili u školi, odmah nakon nastave, što je bilo jako praktično za nas roditelje koji nismo morali juriti s posla, ali i za njega, koji bi se, nakon škole, samo spustio u sportsku dvoranu. Sada nam je, međutim, rečeno kako treninga u školi neće biti, pa će se klub, koji nema svoju stalnu dvoranu, snalaziti na različite načine, što znači da vi praktički ne znate na kojoj će lokaciji koji dan biti treninzi. Sve to poprilično je komplicirano, osobito tijekom gradskih gužvi, zbog kojih ionako jedva stignemo od posla do kuće”, požalila nama se mama 10-godišnjaka iz Zagreba. Njezin primjer nije usamljen; na muci su i brojni drugi sportski klubovi, kao i plesni centri, škole stranih jezika, zborovi…, ali i roditelji koji razmišljaju o odustajanju od izvanškolskih aktivnosti, što je, ustvari, najgore u cijeloj priči. Zašto je dobro da se djeca bave izvanškolskim aktivnostima?

“Djeca vole izvanškolske aktivnosti! Kroz ponuđene aktivnosti djeca razvijaju znanja i vještine koja im mogu pomoći u svakodnevici i unutar školskog okruženja. Različiti programi pružaju mogućnost razvijanja pažnje i koncentracije, kreativnosti, imaginacije i vizualizacije, govornih i slušnih sposobnosti”, kaže Anđelka Budić, voditeljica Centra za djecu i mlade Praktikum.

Iako, dakako, i onih koji pretjeruju s izvanškolskim aktivnosti. Naime, neki psiholozi tvrde da upravo ta činjenica, da djeci uvijek netko strukturira vrijeme, nije dobra, već da bi se trebali više fokusirati na slobodnu, nesputanu igru, jer ih to najbolje priprema za život. Koliko je aktivnosti poželjno?

“Svakako se slažem da djeci treba ostati dovoljno slobodnog vremena za nesputanu igru, druženje s prijateljima i obitelji, čitanje knjiga ili naprosto imati vrijeme za dokolicu i odmor. Osobno sam za svoje dijete odredila da neće imati više od tri izvanškolskih aktivnosti, jer smatram da više od toga predstavlja izazov u organiziranju obiteljskog života, a na kraju i djetetovog života ako mu svaki dan kroz tjedan završava oko 20 sati”, kaže Anđelka Budić, napominjući kako je važno prepoznati djetetov talent i usmjeriti ga na njegovo područje.

“Najčešće talent kod djece prepoznaju njihovi roditelji i učitelji u školi koji ih dalje usmjeravaju. Rekla bih da je talent dar s kojim se netko rodi, takva djeca s lakoćom obavljaju svoje aktivnosti, uživaju u svojim “ulogama” i brzo se razvijaju. Bez obzira na talent, djeca koja imaju određeni interes za neku aktivnost, bilo kreativni ili edukativni program, ili pak sport, jednako će uspješno usvajati znanja i vještine uz predanost i rad”, smatra ova stručnjakinja, ana pitanje kako djecu koja se ne pronalaze u ničemu (a ima i takvih!) motivirati na izvanškolske aktivnosti.

“Izvanškolske aktivnosti u najvećoj mjeri okupljaju zainteresiranu djecu s kojima je divno raditi. U grupama se okupljaju djeca istog uzrasta koji imaju afiniteta prema likovnosti, glumi ili filmu uz vodstvo stručnih voditelja koji prate njihov rad kroz godinu te na kraju svake školske godine roditelji dobiju pisani osvrt o djetetovom razvoju i usvajanju programa, načinu funkcioniranja unutar grupe… Nezainteresiranu djecu predani voditelji i ostatak djece iz grupe pokušavaju uvesti u svijet kreativnosti i zainteresirati ih za rad u grupi i najčešće to bude tako da dijete “odradi” jednu godinu, ako je to nešto što nije bio njihov izbor ili imaju otpor prema tome. Naravno, budemo posebno sretni kada uspijemo zainteresirati djecu i vidimo onaj osmijeh i zadovoljstvo. Često se dogodi i da nam se djeca vrate nakon određene pauze ili pak da kombiniraju različite aktivnosti”.

U redu je da dijete isproba više aktivnosti kako bi se pronašlo u nečemu što mu najviše odgovara. Kao roditelj dobro je postaviti granicu, tj. odrediti da započetu aktivnost treba dovesti do kraja u istoj školskoj godini, jer pretjerano skakanje s jedne aktivnosti na drugu šalje poruku da je u redu lako odustati, da je sve prolazno, potrošno i lako zamjenjivo, umjesto da se djecu uči upornosti i odgovornosti prema nečemu čega su se prihvatili. No, sudeći po neizvjesnoj situaciji u kojoj se nalazimo zbog koronavirusa, puno toga u ovoj će školskoj godini biti pod velikim upitnikom.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock